f u n & r e l a x f o r u m
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

St. Jude

Ići dole

22042014

Počalji 

St. Jude Empty St. Jude




Da vam ispričam bajku: ima jedna bolnica u kojoj se leče deca. Nebitno odakle su, tj. nebitno iz koje su države na planeti - svi su dobrodošli. Nebitno je da li imaju para, zdravstveno osiguranje ili šta već - lečenje je besplatno. Nebitno je da li znate njihov jezik - obezbediće vam prevodioca.

Sačekaće vas na aerodromu i odvesti na aerodrom. Obezbediće vam besplatan smeštaj, do 4 člana porodice (uključujući pacijenta), u privatnom apartmanu. Obezbediće i hranu za tih 4 člana. Svi zaposleni su stalno nasmejani i srdačni. Nema čekanja. Nema zakazivanja. Unapred znate gde i kada da dođete; kada stignete, samo uđete unutra. Ako ne znate, neko od zaposlenih će vas odvesti.

Bajka može da potraje…no, vreme je za realnost.
St. Jude - bolnica iz bajke

U Srbiji su samo retki čuli za St Jude. Ovim tekstom želim da doprinesem da se to promeni.

[Deo St Jude kampusa] Deo St Jude kampusa

St Jude je istraživačka bolnica u Memfisu (Tenesi, SAD), sa fascinantnom istorijom. Osnovao je Danny Thomas 60-tih godina prošlog veka sa ciljem da se u njoj leče deca obolela od najtežih mogućih bolesti. Sa ciljem da se za te bolesti pronađu uspešni načini izlečenja. Sa ciljem da nikada ne vrate nijedno dete ukoliko imaju mogućnosti da mu pomognu, bez obzira na pol, rasu, nacionalnost, imovinsko stanje, šta god.

U St Judeu, sve, ali baš sve je potpuno besplatno. Ne samo lečenje, već i hrana i smeštaj za pacijenta i familiju (do 4 člana ukupno). Ako ste iz SAD, plaćaju i avionske karte do njih i nazad; ako niste, plaćate karte do Memfisa i to je to. Nadalje je sve njihovo. Imaju mini buseve koji vas pokupe na aerodromu i kasnije vrate na njega kada idete kući. Imate besplatno stanovanje u dvosobnom apartmanu. Imate besplatnu hranu (do određene cifre dnevno) u restoranu-kafeteriji unutar bolnice. Imate besplatan prevoz do najbližih marketa kada vam treba nešto da kupite. Samo najavite kada idete i kažete vozaču kada da dođe da vas pokupi (u razmacima od 30 minuta).

[Poklon lokalnog NBA tima] Poklon lokalnog NBA tima

Neverovatan je stepen brige ne samo za pacijenta već i za familiju. Sva ova logistika je od neizmernog značaja za roditelje, jer od prvog momenta imate osećaj da ste došli na mesto gde svako zna svoj posao. Da svoje dete dajete na lečenje u sigurne ruke. Samo onaj roditelj koji je 100 đavola imao u glavi u ovakvoj situaciji zna koliko to znači.

Na aerodromu vas čeka vozač minibusa, sa tablom “St Jude”. Kada sakupi sve pristigle familije ide se direktno u bolnicu, na prijem. Doba dana i nedelje je nebitno, prijem bolesnika se radi 24h dnevno, 7 dana u nedelji.
Lično iskustvo

Tog 20. novembra 2011. mi smo stigli u St. Jude u nedelju, nešto pre 8 uveče. Kada smo ušli, gospođa na prijemu nam pokazuje fasciklu na kojoj već piše Časlavovo ime i prezime i da sednemo. Narednih 1h je popunjavala podatke, istoriju bolesti i šta smo već doneli. Sve je to uneto u njihov IS (informacioni sistem). Onda je Časlav dobio svoj broj pacijenta i plavu traku sa kodovima. Ta traka mu se zalepi oko noge i ona je ulaznica za sve što se u bolnici radi. Isto veče (sad već posle 22h) su krenuli da rade krvnu sliku, da pregledaju IV kateter itd. Svaku pojedinačnu stvar koju rade detaljno objasne, zašto, šta i kako. Opet, kao roditelj, ni u jednom momentu se ne osećaš izgubljeno, uvek znaš šta se dešava. Obzirom da smo prvi put bili u bolnici, jedna od sestara je imala zadatak da nas vodi od jedne do druge ambulante, kako gde je imalo šta da se radi. Nema ono “idete tamo, naći ćete na mapi” ili “tu je to, u susednoj zgradi”. Lični vodič kroz sve, od vrata do vrata. Ni na jednom mestu ništa ne morate da ponavljate. Skeniraju plavu trakicu i u računaru imaju sve što ih zanima.

Tamo negde iza ponoći, isti onaj minibus nas je odvezao 150m dalje do hotela unutar bolnice gde smo smešteni. 150m. Mogli su da nam pokažu idite tamo, ali ne; “imali ste naporan dan danas, pa nema smisla da lutate ovde po mraku. Sutra ćete znati i sami gde da idete, sada će vas odvesti.” Je l’ ima potrebe da ponavljam u kakvom smo čudu bili?

Sutradan, ista priča i još bolja. Ujutro pravo na recepciju, plava trakica za taj dan, plus odštampan spisak pregleda. U 9 jedno, u 9:30 drugo, u 10:30 treće, pa pauza za ručak, pa onda…i sve tako. Svaki put kada završimo neki od pregleda, neko od ljudi iz te ambulante nas odvede do one naredne, da ne gubimo vreme lutajući. Nema prozivanja, kada ti je vreme pojaviš se i uđeš. Oni unapred znaju ko dolazi i zašto i sve je već spremno - aparatura, oprema, lekovi. U papirima za dobrodošlicu to se posebno naglašava - “nemojte čekati da vas pozovemo jer to ne radimo, samo dođite kad imate zakazano.”

Maksimalno se trude da što manje budete u bolnici. Da mali pacijenti vreme provode sa porodicom u datom im apartmanu ili obilaze sam grad, rade šta god žele. U bolnicu idete samo kad je apsolutno neophodno, na preglede i šta već mora. Ako treba da dobijate lekove, dobićete ih sve sa uputstvom i rasporedom davanja i poneti kući. Ako dete ima, recimo, IV kateter - dobićete kutiju špriceva napunjenih odgovarajućom dozom rastvora + 3 termina obuke pod njihovim nadzorom kako da kateter sami održavate, da ne bi bezveze svraćali do bolnice i time trošili i svoje i njihovo vreme na trivijalne stvari.

Na svakom koraku vas ohrabruju da pitate. Pitajte, pitajte, pitajte, nikada nemojte da pretpostavljate. Koliko god trivijalno bilo. “Vi vaše dete najbolje znate i najlakše ćete prepoznati ako počne neobično da se ponaša. Bilo šta iole sumnjivo - pozovite, dođite.”

[Male igraonice u hodniku] Male igraonice u hodniku

Oni se brinu o tome da vam skrate vreme u bolnici. Primer: ako imate preglede/razgovore u 13h a sledeći u 14h i taj prvi završite u recimo 13:20, tog momenta će tu informaciju - da ste završili sa tim pregledom - znati osoblje sa onog narednog. I ako su oni tada slobodni, doći će da vas potraže i pozovu vas da dođete odmah, da ne bi bezveze čekali 40min i vrzmali se hodnicima. A hodnici tek - svaka ordinacija ima dečje igralište ispred, da se mališani zanimaju za to kratko vreme dok su ispred vrata.

Dok ste u tom kampusu, možete dobiti plavu trakicu i kada nemate nikakvih obaveza i da onda obiđete razne lepe stvari po Memphisu. Kada vide da ste porodica pacijenta St Judea, dobićete besplatan ulaz ili barem veliki popust (tipa 50-70%) za ulaz u Zoo vrt (ogroman, jedan od 5 najlepših u SAD), razne muzeje, taxi. U prodavnicama će deci dati igračku više. U Godivi smo dobili oveću kesu čokoladica, eto onako.
Memphis je veoma ponosan na St. Jude i to se vidi na svakom koraku.
Kako je sve ovo moguće

Bolnica nikada ne naplaćuje ništa; finansira se isključivo od donacija.

Menadžment bolnice koji se bavi finansiranjem je odvojena fondacija, po imenu ALSAC, što znači American Lebanese Syrian Associated Charities. Prve godine kada je krenula sa radom, budžet im je bio 700.000$. Danas je to preko 700 miliona, a dnevni troškovi čitavog kompleksa su 1.5M$. Da ponovim, to je 1.5 miliona dolara dnevno. I to je bilo pre dve godine - od tada su proširili bolnicu za još čitav blok te su sada troškovi porasli na 1.8M dnevno. Najveći skok u resursima je napravljen 2005-e, kada je završeno petogodišnje proširenje i renoviranje koje je ukupno koštalo 1 milijardu dolara.

I sve to od donacija.
~Suzie_Q~
~Suzie_Q~
Webmaster
Webmaster

Ženski
Broj poruka : 606
Godina : 62
Datum upisa : 10.01.2008

Nazad na vrh Ići dole

Share this post on: reddit

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu