Pablo Neruda
Strana 1 od 1
Pablo Neruda
OVE NOCI
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".
Nocni vetar kruzi nebom i peva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko peva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noc odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".
Nocni vetar kruzi nebom i peva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko peva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noc odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.
gagily- ~ dreamwalker ~
-
Broj poruka : 15219
Datum upisa : 17.07.2007
Re: Pablo Neruda
LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vetra sa svojim senovitim mestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvet svome cvetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
KUCA
Kuca ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i pocetak dana
bez smera, lutajuca kao uboga lada,
izmedu horizonata, reda i snova.
Stvari kao da zele ostaviti tragove,
privrzenost bez cilja, hladna nasledja,
papiri skrivaju zguzvane vokale
i htelo bi vino u boci slediti svoje juce.
Gospodarice, prolazis drscuci kao pcela,
dirajuci podrucja izgubljena u seni,
osvajajuci svetlo svojom belom snagom.
I tada se ponovo podize svetlost:
stvari se pokoravaju vetru zivota
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vetra sa svojim senovitim mestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvet svome cvetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
KUCA
Kuca ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i pocetak dana
bez smera, lutajuca kao uboga lada,
izmedu horizonata, reda i snova.
Stvari kao da zele ostaviti tragove,
privrzenost bez cilja, hladna nasledja,
papiri skrivaju zguzvane vokale
i htelo bi vino u boci slediti svoje juce.
Gospodarice, prolazis drscuci kao pcela,
dirajuci podrucja izgubljena u seni,
osvajajuci svetlo svojom belom snagom.
I tada se ponovo podize svetlost:
stvari se pokoravaju vetru zivota
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.
gagily- ~ dreamwalker ~
-
Broj poruka : 15219
Datum upisa : 17.07.2007
Re: Pablo Neruda
Nagnut u veče
Nagnut u veče vučem svoje tužne mreže
prema tvojim oceanskim očima.
Tu se prostire i gori na najvišoj lomači
samoća moja što krši ruke kao brodolomac.
Šaljem crvene znakove tvojim odsutnim očima
što poput mora zapljuskuju obalu svjetionika.
Samo tmine kriješ, ženo daleka i moja,
iz tvog pogleda izranja ponekad obala užasa.
Nagnut u veče bacam svoje tužne mreže
u ovo more što ljulja tvoje oceanske oči.
Noćne ptice kljucaju prve zvezde
što trepere k'o duša moja dok te ljubim.
U trku jaše noć na svojoj tamnoj kobili
rasipljući poljem svoje azurno klasje.
Nagnut u veče vučem svoje tužne mreže
prema tvojim oceanskim očima.
Tu se prostire i gori na najvišoj lomači
samoća moja što krši ruke kao brodolomac.
Šaljem crvene znakove tvojim odsutnim očima
što poput mora zapljuskuju obalu svjetionika.
Samo tmine kriješ, ženo daleka i moja,
iz tvog pogleda izranja ponekad obala užasa.
Nagnut u veče bacam svoje tužne mreže
u ovo more što ljulja tvoje oceanske oči.
Noćne ptice kljucaju prve zvezde
što trepere k'o duša moja dok te ljubim.
U trku jaše noć na svojoj tamnoj kobili
rasipljući poljem svoje azurno klasje.
gagily- ~ dreamwalker ~
-
Broj poruka : 15219
Datum upisa : 17.07.2007
Re: Pablo Neruda
Blaženstvo
Neka je blažen dan, mesec i doba,
Godina, čas i trenut, ono vreme
I lepi onaj kraj i mesto gde me
Zgodiše oka dva, sputaše oba.
Blažene prve patnje koje vežu
U slatkom spoju sa ljubavlju mene,
I luk i strele što pogodiše me,
Ii rane koje mi do srca sežu.
Blaženi bili svi glasovi koje
Uz uzdah, žudnju i suze bez broja
Prosuh, zovući ime Gospe moje;
I blažene sve hartije gde pišem
U slavu njenu, i misao moja
Koja je njena, i ničija više.
Neka je blažen dan, mesec i doba,
Godina, čas i trenut, ono vreme
I lepi onaj kraj i mesto gde me
Zgodiše oka dva, sputaše oba.
Blažene prve patnje koje vežu
U slatkom spoju sa ljubavlju mene,
I luk i strele što pogodiše me,
Ii rane koje mi do srca sežu.
Blaženi bili svi glasovi koje
Uz uzdah, žudnju i suze bez broja
Prosuh, zovući ime Gospe moje;
I blažene sve hartije gde pišem
U slavu njenu, i misao moja
Koja je njena, i ničija više.
gagily- ~ dreamwalker ~
-
Broj poruka : 15219
Datum upisa : 17.07.2007
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|