Hedonizam

HEDONIZAM dolazi od grčkog hedone-zadovoljstvo, naslada: filozofski smer koji smatra ugodnosti i uživanje u nasladama najvećim dobrom i idealom ( po Klaiću ).
HEDONIST - je osoba koja zna, hoće i trudi se uživati u životu.

Jeste li hedonist?
Je li to dobro ili zlo?

Pa, ponekad ... Uradim nešto za sebe ... Važno je ne preterati , jer za sve postoji granica !!!

Lili ::Pa, ponekad ... Uradim nešto za sebe ... Važno je ne preterati , jer za sve postoji granica !!!

slazem se...

pa sad nije bas za sve.....

pa recimo da se trudim da uzivam u zivotu...pa jedan je zivot!

ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost
ti imas buducnost
a snovi su izmedju 8)

Hedonizam (grč. hēdonē, užitak) etički je nauk koji, kao podvrsta eudaimonizma, užitak smatra vrhovnim dobrom
i ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se užitak može odrediti vrlo
različito: kao osjetilni, kao duhovni, ili oboje. Ugoda je najviše
dobro, a svako bi djelovanje trebalo težiti što većem povećanju ugode
(ne nužno djelatnikove).
Prvi je teoretičar hedonizma bio Aristip iz Kirene, Sokratov učenik i utemeljitelj kirenske filozofske škole.
Razvijajući Sokratovu temu dobra, Aristip je dobro odredio kao užitak.
Čovjeku pripada samo ono što je sadašnje te stoga treba uživati od
danas do sutra, jer je nada u neko buduće dobro uvijek povezana s
nemirom uzrokovanim neizvjesnošću sudbine. Bitno je da mudrac dominira
užitkom, a ne obratno.
Pojam užitka ključan je element i u filozofiji Epikura i Epikurove filozofske škole.
No dok filozofi kirenske škole prednost daju užicima kakvi su radost i
veselje, Epikur je smatrao da užitak čine stanja kakva su sloboda od
straha i požuda i odsutnost boli. Prema Epikuru, ljudsko djelovanje
treba biti upravljeno postizanju nepomućenosti duha (ataraksije).
U čitavoj su povijesti filozofi kritizirali nauk hedonizma. Među najvećim mu je protivnicima Kant, prema kojemu se moral ne može povezati s užitkom ili zadovoljstvom. U modernoj filozofiji nisu se mogle zaobići psihologijske teorije koje u užitku vide odlučujući čimbenik motivacije. Tako primjerice Marcuse – zadržavajući ipak kritički odmak – priznaje da vrijednosti hedonizma imaju svoje mjesto u harmoničnom razvoju osobe.










hedonist mi je relativan pojam, jer nekad jesam , nekad nisam, nekad sam prije mazohist prema sebi