Purpurno

od silver_shadow Čet Feb 05 2009, 19:47

Nekad
su porfirogeneti bili samo carevi, no danas će boju koja se kreće u
spektru između fuksije i ljubičice nositi svi kojima je draga oku. Ali
o prirodnom tirskom purpuru i danas možemo samo sanjati.

Prvo da odredimo o kojoj je to boji riječ. Prirodna purpurna boja –
u osnovi je kombinacija plave i crvene – ima više nijansi, od
ljubičaste do tamnocrvene, no najpreciznije bi bilo reći da se radi o
nijansi između magente (fuksije) i ljubičaste. Istina, purpur se
ponekad koristi i kao sinonim za grimiz, odnosno skerlet, što su
zapravo crvene nijanse. Razabrali ste tonove?

Za ovaj široki raspon nijansi zaslužni su puževi od čije se sluzi
na početku ljudske opčinjenosti bojama dobivala purpurna boja. Naime
moguće je dobiti razne nijanse purpurne boje, ovisno o tome odakle se
uzimaju puževi.

Tirski purpur

Purpurni šal iz 1. stoljeća

Ljubičasta
se dobivala od lišaja iz roda Roccella no za purpur je trebalo ući u
more. Od kvrgavog i bodljikavog morskog puža volka Murex brandaris,
dviju vrsta koje se često sreću u Sredozemnom moru, dobivalo se
skupocjeni purpur kojim se u drevna vremena bojalo tkanine. Ti puževi
imaju žlijezdu koja izlučuje malo žućkaste tekućine, a na zraku i suncu
ona postaje ljubičastocrvena, ili purpurna. Imate li na umu da se od
jednog volka dobiva vrlo malo tekućine, naime za gram boje trebalo je
gotovo 8 000 volaka nećete se čuditi što je tirski purpur bio dostupan
samo bogatašima! Tako je i u Isusovoj usporedbi o bogatašu i Lazaru iz
Biblije bogataš bio obučen u purpurnu odjeću. Njome se bojala i odjeća
koju su nosili rimski carevi. U starom Rimu čak je postojala carska
odredba prema kojoj se ”običnog“ čovjeka koji bi se usudio odjenuti
haljinu obojanu najkvalitetnijim purpurom smatralo krivim za
veleizdaju. Obični građani i robovi su mogli dakle nositi tek purpurne
modrice.

U Tiru je cvala trgovina tkaninama purpurne boje pa je po tom gradu prekrasna boja u Rimskom Carstvu nazvana tirski purpur.

Tirci su koristili puževe iz porodice volaka, a naročito kvrgave i
bodljikave volke, koji žive u raznim područjima duž obale Sredozemnog
mora.

Purpurna svila u ateljeu YSL

Meksički purpur

Kad su prije mnogo stoljeća španjolski osvajači u Južnoj Americi
prvi put vidjeli tkanine obojane purpurom, divili su se postojanosti te
boje. Primijetili su da boja izgleda još ljepše kad se tkanina opere.
Arheološki nalazi pokazuju da su američki starosjedioci nosili raznu
odjeću purpurne boje.

Meksički starosjedioci, a naročito Mizteki, bojali su tkanine izlučinama puža Purpura patula pansa,
srodnika puževa koje su koristili Tirci. Obje vrste izlučuju
blijedožutu sluz koja na zraku i Sunčevoj svjetlosti poprimi
ljubičastocrvenu boju. Kad se njome oboje vlakna tkanine, boja je tako
postojana da nije potrebno koristiti fiksir, ili sredstvo za
učvršćivanje boje, kao što je to slučaj kod drugih boja.

Mizteki su lovili puževe u vodama Tihog oceana. Dok su Tirci i
Rimljani ubijali te mekušce — o čemu svjedoči pronađena gomila praznih
puževih kućica koje potječu iz njihovog vremena — Mizteki su im samo
vadili sluz. Lagano bi zapuhali u puža, a on bi izlučio dragocjenu
tekućinu, koja je izravno kapala na tkaninu. Potom bi puža vratili u
more. Mizteki nisu dirali puževe u vrijeme razmnožavanja. Taj se običaj
zadržao do današnjih dana i spriječio istrebljenje tih puževa.

Meksički purpur

Meksički
Državni zavod za istraživanje i iskorištavanje biološke raznolikosti
izvještava da su sve do početka 1980-ih Mizteki koji su se bavili
bojanjem tkanina svake godine u razdoblju od listopada do ožujka
putovali 200 kilometara do zaljeva Huatulca, gdje žive puževi od kojih
su dobivali purpur. No ekološka ravnoteža, koja je dugo vremena
održavana zahvaljujući njihovom razumnom korištenju tog prirodnog
bogatstva, poremećena je u razdoblju od 1981. do 1985, kad je jedno
strano poduzeće počelo prekomjerno iskorištavati te puževe. Posljedica
toga bila je smanjenje njihove populacije. To je dovelo do potpisivanja
službenog sporazuma o zabrani ubijanja tih puževa. Prema tom sporazumu,
iskorištavanje puževa radi dobivanja boje dozvoljeno je samo
starosjedilačkom stanovništvu, i to na tradicionalan način.

Puževima iz roda Purpura još uvijek prijeti opasnost zbog razvoja
turizma u zaljevima u kojima oni žive. Unatoč tome, mnogi se nadaju da
će ta divna stvorenja ipak preživjeti te da će nam i dalje davati
prekrasnu purpurnu boju.