Re: ~ Medvedgrad ~

od **~* Black angel *~** Čet Sep 06 2007, 23:29

Kad su Turci harali zemljom i stigli do Medvedgrada, nitko nije htio pomoći Crnoj kraljici da obrani svoj dom zbog njenog groznog ponašanja prema svima. Zato ona pozove vraga i zakune se: - Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad! - Vrag se ne odazove njenim ponudama, sve dok ona ne veli: - Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad i sebe! - i zaista vrag otjera Turke.
Sad je kraljica htjela prevariti nečastivog, ponudivši dvanaest vjedara zlata onome tko je triput oko tvrđave pronese i tako obrne kletvu. To nikome nije uspjelo, zbog paklenih stupica koje im je sam vrag postavio - pa kraljica bude još i gore prokleta. Kad je umrla, pretvori se u zmijsku kraljicu, a njene podanice čuvaju njeno zlato.
Postoji čak jedna priča da je neki mladić uspio ubiti zmiju što čuva zlato, ali ipak se nije usudio uzeti ga, znajući da je prokleto od Crne kraljice. Blago je vjerovatno u hodnicima koji povezuju Medvedgrad s crkvom Svetog Marka u Zagrebu, ili nekom drugom gornjogradskom lokacijom. No, nitko više neće prolaziti tim hodnicima, sve dok se prokletstvo ne skine: a to će učiniti onaj tko poljubi veliku zmiju i time je ponovno pretvori u lijepu Crnu kraljicu. Neki su pokušali, ali u zadnji čas ustuknuli od straha pa se čini da ipak prokletstvo nikad neće osloboditi skrivene hodnike grada.

od **~* Black angel *~** Čet Sep 06 2007, 23:48

No, najpoznatija mitska stavnovnica Medvednice je Crna kraljica. Razne legende o ovoj moćnoj vladarici se protežu kroz mnoge hrvatske krajeve. Ona je, primjerice, prema predaji stvorila i Plitvička jezera: nakon velike žege i sparine koja je mučila narod, a ni nebo se ne htjede smilovati i poslati spasonosne kapi kiše, pojavi se na poljani Crna kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom. Ona pošalje silnu kišu, spasi narod od suše, i stvori Plitvička jezera. Smatra se da je prvotno ova mitska figura nastala iz priča koje su se spredale u narodu o zloj Barbari Celjskoj, sestri Fridricha, glavnog aktera u priči o Veronici, nesretno okončaloj u Velikom taboru. Kažu da je ta Barbara bacala svoje ljubavnike s kula starih gradova u kojima je živjela, a među njima je i Medvedgrad.

od **~* Black angel *~** Čet Sep 06 2007, 23:50

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 16:42

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 20:18

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 20:20

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 20:22

Legende o kojima govorimo tek su usmenom predajom izmijenjene daleke
izvedenice stvarnih događaja. Pune su i netočnosti; imena se miješaju, priče uopćavaju.
Kad smo već kod nesretnih ljubavi, spomenimo grofove Celjske. Romantična ljubav
Fridricha i Veronike (a na "Grešnoj gorici", popularnom izletištu s kojeg puca
najljepši pogled na Veliki Tabor, postoji čak i mjesto gdje su njih dvoje zaljubljeno
sjedili!) i nije bila baš tako romantična. U vrijeme njihove ljubavi dotični je
Fridrich prošao četrdesetu i bio već niz godina oženjen Elizabetom Frankopan! U
neprilici kako da stvar riješi, nakon osam godina svađe pomirio se s prvom ženom i iste
je noći u dvorcu u Krapini zaklao lovačkim nožem!
Bilo je to 1422. godine. Ali, bio je moćan i k tome mu je sestra bila kraljica
(famozna Barbara Celjska; tek o njoj ima legendi i priča!), udana za Zigmunda. Bez obzira
što su ga Frankopani izazivali i na dvoboj, nitko ga nije dirao. Oženio se Veronikom,
ali otac Herman, stari grof Celjski, hvata njega i Veroniku. Ljubavnik završava u
kućnom pritvoru, a Veronika na sudu pod optužbom da je vještica! Izgleda da je uspjela
dokazati netočnost te optužbe jer je oslobođena. Onda stari grof uzima pravdu u svoje
ruke i dade je u zamku Ojstrici u Sloveniji udaviti u jezeru!
Neke su od tih žena jako zločeste; posebno gore spomenuta Barbara Celjska. Legende o
njoj i njezinim ljubavnicima vezane su uz nekoliko starih gradova po našim planinama
(spominju se Medvedgrad, Susedgrad, Cesargrad...). Kažu da je ljubavnike nakon što bi ih
se zasitila bacala s kule. Nekako je najbliža istini priča da je u starom gradu Malom
Kalniku vodila ljubav sa svojim kastelanom Neuhauselom. Ovaj se, naravno, osilio i počeo
terorizirati okolne plemiće. Kad je kraljevstvom pukla bruka kastelan je smijenjen, a
kraljica zatočena u jednom gradu u Češkoj.
Kad smo već kod pohotnice Barbare, spomenimo da postoji legenda kako je vragu dala i sebe
i Medvedgrad! "Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe", bile su njezine riječi
koje je kasnije požalila, htjela vraga prevariti, ali je na kraju umrla prokleta. Nakon
smrti postade zmijska kraljica, a njezine podanice zmije i dan danas čuvaju njezino
golemo blago. Legenda pripovijeda da je blago i danas zakopano negdje na Medvedgradu.
Baltazar Krčelić je 1753. godine pisao kako je niz tragača za zlatom u njegovo vrijeme
bezuspješno pokušavalo pronaći to blago.
Međutim, nije samo Crna kraljica zakapala blago po našim planinama. U svojoj knjizi
"Velebit se nadvio nad more" Šime Balen spominje i hajduke koji su se skrivali
Velebitom. Posebno su poznati podgorski hajduci. 0 hajdučici Mari narod je ispjevao i
pjesme. Borili su se protiv turskog, a poslije i austrijskog zuluma. Skrovišta im bijahu
na najnepristupačnijim mjestima, u Rožanskim i Hajdučkim kukovima. Priča kazuje da su
izginuli u borbi s austrijskim vojnicima. Iza njih ostade tek ime velebitskih kukova i
legende od kojih je narodu najljepša ona o zakopanom hajdučkom blagu negdje tamo u
kukovima. Generacije su ga Podgoraca pokušavale pronaći. Predaja govori da nisu uspjeli
zbog svoje lakomosti. Na blagu je, naime, hajdučki zavjet: otkriti ga može samo onaj tko
će ga cijeloga podijeliti sirotinji, a mi ljudi ipak nismo toliko velikodušni!
U Podgorju ima još jedna zanimljiva priča o zakopanom blagu. Stanovnici oko Klada i
Starigrada Senjskog pripovijedaju da je u starom gradu (danas ruševine iznad Starigrada)
prije dolaska Hrvata stolovao kralj Atel. Prilikom jedne opsade, stanovnici iznesoše
veliko blago na Velebit. Odnijeli su ga preko doline Velike Brisnice u Smrčeve doline i
tamo ga zakopali. U starijim planinarskim vodičima redovito se navodi podatak kako se u
Smrčevim dolinama i danas vide tragovi kopanja niza tragača za blagom! Ipak, blago do
danas nije otkriveno.
U svojoj knjizi "Zvona ispod zvijezda" Ante Rukavina navodi: "Velike su
Brisnice jedan od najljepših velebitskih predjela. Na donekle ravnu prostoru uz kapelicu
i groblje ima i ratarskih površina, a brojno drveće uljepšava cijeli kraj i daje mu
pitom ugođaj. Možda će s asfaltnom cestom poteći barem nešto novoga života i u ovaj
pusti kraj."
Hoće, sigurno. Cesta je danas asfaltirana, a život se vraća u obliku velikog
deponija smeća za cijelo primorje Ličko-senjske županije koje se planira otvoriti
upravo u danas pustim Velikim Brisnicama. I život će se vratiti, u obliku novih kopača,
ovoga puta ne više blaga nego smeća koje će se gomilati na podnožjima Velebita..

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 20:26

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 20:27

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 20:28

od silver_shadow Pon Jul 13 2009, 20:57

od Sponsored content