portal
Prijem
~ Pričaonica ~
~ Objave ~
Latest images
~ Download ~
Traži
Registruj se
PristupiLokrum
2 posters
Strana 1 od 3
Strana 1 od 3 • 1, 2, 3 
Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:54
Otok Lokrum sa 72 ha površine jedan je od najmanjih u skupini
južnog hrvatskog primorja. Zimzelenim mediteranskim pejzažem s
najvišim vrhom 91 m oduvijek je privlačio Dubrovčane i strance.
Razdaljina 680 m od gradske luke nije ga potiskivala u nepristupačnu
osamljenost, a ni dopuštala da ga zarobi gradska vreva.Prikladna
proporcija blizine i udaljenosti u odnosu prema gradu dala je
Lokrumu izuzetno značenje. Kao otok štitio je gradsku luku i brodove
od razornih udaraca vjetrova i stajao kao obrambena predstraža.
Podrijetlo imena se izvodi od latinskog acrumen, acrumine, "agrumi".
To je skupni naziv za kiselo voće i naranče. Budući da je naziv
romanskog podrijetla, njegova bi povijest započinjala kasnije
od drugih dubrovačkih okolnih krajeva. Oni nose predilirske, ilirske
ili grčke korijene. Pretpostavlja se da su ga u ranom srednjem
vijeku obitavali neki siromasi, "pauperes" u svom ubožištu
(hospitium); da su živjeli redovnici i bazilijanci, a možda je
bio i biskupsko sjedište. U prilog toj tvrdnji navodi se misao
da nije bio pust i ogoljen, nego pun vegetacije. Međutim, za to
su potrebna arheološka iskapanja i sigurniji dokazi.
Lokrum ulazi u povijest god. 1023. Tada su dubrobački nadbiskup
Vital i načelnik Lampredije s gradskim plemstvom darovali svojim
sugrađanima svećeniku Lavu i benediktincu Petru čitav otok Lokrum
da sagrade na njemu samostan i nesmetano ga posjeduju. Tim činom
počelo je dokumentirano razdoblje lokrumske povijesti.
južnog hrvatskog primorja. Zimzelenim mediteranskim pejzažem s
najvišim vrhom 91 m oduvijek je privlačio Dubrovčane i strance.
Razdaljina 680 m od gradske luke nije ga potiskivala u nepristupačnu
osamljenost, a ni dopuštala da ga zarobi gradska vreva.Prikladna
proporcija blizine i udaljenosti u odnosu prema gradu dala je
Lokrumu izuzetno značenje. Kao otok štitio je gradsku luku i brodove
od razornih udaraca vjetrova i stajao kao obrambena predstraža.
Podrijetlo imena se izvodi od latinskog acrumen, acrumine, "agrumi".
To je skupni naziv za kiselo voće i naranče. Budući da je naziv
romanskog podrijetla, njegova bi povijest započinjala kasnije
od drugih dubrovačkih okolnih krajeva. Oni nose predilirske, ilirske
ili grčke korijene. Pretpostavlja se da su ga u ranom srednjem
vijeku obitavali neki siromasi, "pauperes" u svom ubožištu
(hospitium); da su živjeli redovnici i bazilijanci, a možda je
bio i biskupsko sjedište. U prilog toj tvrdnji navodi se misao
da nije bio pust i ogoljen, nego pun vegetacije. Međutim, za to
su potrebna arheološka iskapanja i sigurniji dokazi.
Lokrum ulazi u povijest god. 1023. Tada su dubrobački nadbiskup
Vital i načelnik Lampredije s gradskim plemstvom darovali svojim
sugrađanima svećeniku Lavu i benediktincu Petru čitav otok Lokrum
da sagrade na njemu samostan i nesmetano ga posjeduju. Tim činom
počelo je dokumentirano razdoblje lokrumske povijesti.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:55
Vlada nije slučajno izabrala Lokrum da tu podigne samostan. Smjestivši
benediktince, na njih je posredno prenijela obranu otoka, gradske
luke i grada. Lokrum je ostao sastavni dio Dubrovnika, grada-države,
odnosno Dubrovačke Republike. Svako, pak njegovo zauzimanje, pljačkanje,
ometanje i slični postupci mogli su povući protiv uzurpatora intervenciju
jakih i uglednih crkvenih vlasti na međunarodnom planu. Kao samotanski
posjed stekao je stanovitu autonomiju, eksteritorijalnost posebice
na crkveno-državnom području. To dvojstvo vlasti u nekim povijesnim
razdobljima se dopunjavalo, ali je isto tako uzrokovalo nesuglasice.
Odnosi između vlade i opata regulirali su se zakonom. Prema Statutu
iz 1272. god. opat je posredovao i presuđivao u sporovima između
svojih ljudi, u prvom redu obrađivača zemlje, u dužničkim i drugim
manjim razmiricama i prekršajima, osim u slučajevima prolijevanja
krvi, krađe i pljačkanja. Samostanski ljudi u sporu s građanima
mogli su otkloniti knežev sud i predati parnicu sucima "de
foris", tj. "dobrim ljudima". U sporu vrijednom
preko 10 perpera slobodno im je tražiti ročište izvan grada. Dapače,
ako netko ne želi odgovarati na sudu u gradu (in platea ante curia),
po volji mu je izabrati neko skrovito mjesto u gradu ili se povući
sa sucima na Lokrum. Redovnici će nesmetano ribariti u Rijeci
dubrovačkoj 8 dana prije blagdana sv. Benedikta. Slično pravo
imali su jedino knez i nadbiskup. Nisu dužni davati prinos za
izgradnju katedrale koji se ubirao od brodova i tereta i upotrebe
javnih mjera i utega, ako se radilo o samostanskim poslovima.
Zauzvrat opat i redovnici pozivali su kneza na Lokrum na blagdan
sv. Benedikta. Za vrijeme rata obavljat će diplomatske i političke
misije u krajevima kamo ne bi smjeli putovati laici.
Lokrumski opat nosio je biskupske oznake: mitru, štap i sandale
i celebrirao pontifikat u katedrali na Svijećnicu. Te privilegije
mu je, kako se iznosi, podijelio 1149. papa Eugen III, a 1200.
potvrdio Inocencije III. Opat ih je koristio do potresa 1667.
god.
Opat je bio prisutan 1235. prilikom izglasavanja zakona o mirazu
i ograničavanju raskošnih svadbi. Tom se zgodom prekršiteljima
zaprijetilo ekskomunikacijom. Uživao je posebne časti. Po položaju
bio je odmah iza nadbiskupa. Upotrebljavao je vlastiti žig. Sačuvan
je onaj iz 1256. U samostanu su se čuvale isprave i dokumenti.
Postojala je i škola za radovnički podmladak.
Na Lokrumu su se katkad do XVIII st. pokapala vlastela, ugledni
velikaši iz zaleđa i dubrovački biskupi.
benediktince, na njih je posredno prenijela obranu otoka, gradske
luke i grada. Lokrum je ostao sastavni dio Dubrovnika, grada-države,
odnosno Dubrovačke Republike. Svako, pak njegovo zauzimanje, pljačkanje,
ometanje i slični postupci mogli su povući protiv uzurpatora intervenciju
jakih i uglednih crkvenih vlasti na međunarodnom planu. Kao samotanski
posjed stekao je stanovitu autonomiju, eksteritorijalnost posebice
na crkveno-državnom području. To dvojstvo vlasti u nekim povijesnim
razdobljima se dopunjavalo, ali je isto tako uzrokovalo nesuglasice.
Odnosi između vlade i opata regulirali su se zakonom. Prema Statutu
iz 1272. god. opat je posredovao i presuđivao u sporovima između
svojih ljudi, u prvom redu obrađivača zemlje, u dužničkim i drugim
manjim razmiricama i prekršajima, osim u slučajevima prolijevanja
krvi, krađe i pljačkanja. Samostanski ljudi u sporu s građanima
mogli su otkloniti knežev sud i predati parnicu sucima "de
foris", tj. "dobrim ljudima". U sporu vrijednom
preko 10 perpera slobodno im je tražiti ročište izvan grada. Dapače,
ako netko ne želi odgovarati na sudu u gradu (in platea ante curia),
po volji mu je izabrati neko skrovito mjesto u gradu ili se povući
sa sucima na Lokrum. Redovnici će nesmetano ribariti u Rijeci
dubrovačkoj 8 dana prije blagdana sv. Benedikta. Slično pravo
imali su jedino knez i nadbiskup. Nisu dužni davati prinos za
izgradnju katedrale koji se ubirao od brodova i tereta i upotrebe
javnih mjera i utega, ako se radilo o samostanskim poslovima.
Zauzvrat opat i redovnici pozivali su kneza na Lokrum na blagdan
sv. Benedikta. Za vrijeme rata obavljat će diplomatske i političke
misije u krajevima kamo ne bi smjeli putovati laici.
Lokrumski opat nosio je biskupske oznake: mitru, štap i sandale
i celebrirao pontifikat u katedrali na Svijećnicu. Te privilegije
mu je, kako se iznosi, podijelio 1149. papa Eugen III, a 1200.
potvrdio Inocencije III. Opat ih je koristio do potresa 1667.
god.
Opat je bio prisutan 1235. prilikom izglasavanja zakona o mirazu
i ograničavanju raskošnih svadbi. Tom se zgodom prekršiteljima
zaprijetilo ekskomunikacijom. Uživao je posebne časti. Po položaju
bio je odmah iza nadbiskupa. Upotrebljavao je vlastiti žig. Sačuvan
je onaj iz 1256. U samostanu su se čuvale isprave i dokumenti.
Postojala je i škola za radovnički podmladak.
Na Lokrumu su se katkad do XVIII st. pokapala vlastela, ugledni
velikaši iz zaleđa i dubrovački biskupi.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:55
Vladi je Lokrum bio koristan i zbog drugih potreba. Na njemu
su redovnici bili obavezni od svojih prihoda dolično uzdržavati
ubožište za siromahe (hospitium). On zacijelo postoji od samog
osnutka samostana. Primali su strance i ugošćivali ih, po preporuci
vlade, ili kad vladi nije odgovaralo da se te osobe zadržavaju
u gradu.
Lokrum je trebao biti i ostati zdravo mjesto. Vlada je 1382. odredila
da oni koji dolaze iz zaraženih krajeva borave neko vrijeme na
otoku Mljetu, Sv. Andriji, Mrkanu i Lokrumu. Međutim, odmah je
poništila dio odredbe koja se ticala Lokruma. U doba epidemije
na Lokrumu je bila straža koja je pazila da zaraženi ne udu u
grad. U takvim prilikama bilo je predviđeno da ovdje zasjeda Senat
pod uvjetom da je prisutno najmanje 25 članova. Ipak, radi zaštite
od epidemije vlada je od 1534, do 1557. gradila lazaret na Lokrumu.
Kasnije, 1647. počela ga je rušiti da njegovim kamenjem učvrsti
gradske zidine.
Okolni narod se katkada sklanjao na Lokrum da se spasi od neprijatelja.
Kad se približavala opasnost, redovnici su upozoravali i dojavljivali
stražama u gradu danju zvonjavom ili dimom, a noću vatrom. Ako
se trebalo posebno brinuti da se brodovi prijateljskih država
i admirala ne razbiju ili nasukaju i da im je jasan putokaz, na
Lokrumu su se palile vatre da bude svjetionik.
su redovnici bili obavezni od svojih prihoda dolično uzdržavati
ubožište za siromahe (hospitium). On zacijelo postoji od samog
osnutka samostana. Primali su strance i ugošćivali ih, po preporuci
vlade, ili kad vladi nije odgovaralo da se te osobe zadržavaju
u gradu.
Lokrum je trebao biti i ostati zdravo mjesto. Vlada je 1382. odredila
da oni koji dolaze iz zaraženih krajeva borave neko vrijeme na
otoku Mljetu, Sv. Andriji, Mrkanu i Lokrumu. Međutim, odmah je
poništila dio odredbe koja se ticala Lokruma. U doba epidemije
na Lokrumu je bila straža koja je pazila da zaraženi ne udu u
grad. U takvim prilikama bilo je predviđeno da ovdje zasjeda Senat
pod uvjetom da je prisutno najmanje 25 članova. Ipak, radi zaštite
od epidemije vlada je od 1534, do 1557. gradila lazaret na Lokrumu.
Kasnije, 1647. počela ga je rušiti da njegovim kamenjem učvrsti
gradske zidine.
Okolni narod se katkada sklanjao na Lokrum da se spasi od neprijatelja.
Kad se približavala opasnost, redovnici su upozoravali i dojavljivali
stražama u gradu danju zvonjavom ili dimom, a noću vatrom. Ako
se trebalo posebno brinuti da se brodovi prijateljskih država
i admirala ne razbiju ili nasukaju i da im je jasan putokaz, na
Lokrumu su se palile vatre da bude svjetionik.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:56
Lokrum je igrao značajnu ulogu i u pomorskoprometnom pogledu.
Brodovi su se redovito koristili Lokrumskim prolazom u uzdužnoj
plovidbi kroz Jadran. Na sjeverozapadnoj otočkoj obali pogodna
su sidrišta lučice Portoč i nešto skromnija Skalica. Inače čitav
taj prolaz može služiti brodovima da se ukotve. Gradska luka je
bila katkada pretijesna da odjednom primi veći broj brodova, pogotovu
ako ih treba duže vremena držati privezane radi ukrcaja, iskrcaja,
carinskih i drugih obaveza. Lokrumski akvatorij (kao i malo daljih
luka u Župskom zaljevu i Cavtatu) pružao je mogućnost da brodovi
čekaju da uplove ili da se na njima ovdje obavi posao.
Despotica Jelena, kćerka Tome Paleologa, ukotvila se 1462. pred
Lokrumom čekajući da joj dopuste ulazak u grad.
Poslije potresa 1667. susreti sa strancima održavali su se na
brodovima ispod Lokruma (sotto la Groma), jer ih se nije moglo
primiti u grad.
često se u lokrumskim vodama obavljao trgovački promet. Vlada
je dopuštala da se s brodova, koji su tu ležali, nabavi žito za
gradske potrebe, različita roba (mercancias), pod uvjetom da na
brodu nije Mlečanin ili je tražila da plate uobičajenu carinu,
ako u gradu prodaju svoju robu (mercimonia). Tu se izvozi katran
(smola za brod) i sirevi; ukrcavaju kupljene robinje i robovi.
Razumljivo je da se Lokrum shvaća kao gradska luka, zapravo njeno
produženje, sidrište. Vlada npr. 1939. zabranjuje da se preprodaje
vuna koja se nalazi na brodovima usidrenim od Lokruma do Veriga.
Do Lokruma su smjeli 1378. doploviti izbjeglice iz Kotora.
Dalje ne, očito jer je to već gradski prostor.
Oko otoka se u određenim prilikama stacionirala ratna flota.
Kronike pišu da su se 971. Mlečani ukotvili kod Lokruma i Gruža
u namjeri da iznenadnim napadom zauzmu Dubrovnik. Ovdje su se
1403. skupljale gradske ratne galije prije nego su krenule i akciju.
Godine 1797. komandant engleske flote nalazio se u lokrumskim
vodama, odakle je uputio Dubrovčanima poruku. Kad je vlada 1799.
zatražila vojnu pomoć Austrije da se uguši konavoska buna, predložila
je da se ratna mornarica s vojnicima smjesti u vodama pod Lokrumom
ili u Gružu.
Blizinu Lokruma i njegovih prednosti za sigurnost brodova mogli
su zloupotrebiti i neprijatelji. U ratnim neprilikama pozorno
se motrilo na lokrumski prolaz: koji su to, čiji su i kuda jedre
ratni brodovi. Suradnja s neprijateljima redovito se kažnjavala
smrću. Da bi se izbjegla velika razglašivanja, koja su mogla biti
opasna i uznemiravajuća, izdajnici su bili potajno zadavljeni
i, neki put, bačeni u more kod Lokruma.
Događalo se da su neprijatelji, skrivajući se oko Lokruma, postavljali
zasjede, zaustavljali dubrovačke brodove, zarobljavali dubrovačke
podanike.
Lokrum, kao važno pomorsko, lučko i strategijsko mjesto, bio je
cilj i izravnih neprijateljskih napada i pljačkanja. Nije tih
slučajeva bilo mnogo u tisućljetnoj lokrumskoj povijesti. Dubrovnik
nije davao povoda da se protiv njega ratuje i oduzima dio njegova
suverena teritorija. Kad bi nastupile teže ratne neprilike i obračuni,
tad su neprijatelji, u prvom redu Mlečani, nastojali, pod isprikom
ratnih potreba, da zgrabe koji dubrovački otok. Nije se radilo
toliko o ratno-operacijskoj potrebi, nego da se ugrozi sam Dubrovnik
i njegov opstanak. Neprijateljska posada na Lokrumu blokirala
bi dubrovačku pomorsku i trgovačku djelatnost.
Godine 1378-1381. vodio se rat između hrvatsko-ugarskog kralja
Ludviga, Genove i Padove protiv Venecije. Dubrovčani su bili uz
svog kralja Ludovika. Kad se rat prenio i u Jadran, Dubrovčani
ne dopuštaju da se venecijanski ratni brodovi približe Lokrumu
na dijelu mora koji je između kopna i otoka. Naređivali su da
se puca na svaki pokušaj pridora u taj prostor.
U doba rata II. svete lige protiv Turaka 1570-1572, Turci su
prodrli u Jadran 1571. Opsjeli su, zauzeli i opljačkali Ulcinj,
Bar, Budvu i Kotor. Produžili su do Lokruma i opljačkali samostan
između 14. i 20. srpnja 1571.
Kudikamo opasnija situacija bila je godinama 1630. do 1635. Mlečani
su zanijekali dubrovački suverenitet nad otocima Sušcu (kod Lastova),
Moluntu i Lokrumu te pravo Dubrovčana na plovidbu i trgovinu po
Jadranu. Kratkotrajno su se 1631. iskrcali na Lokrum i prozvali
ga otok Sveti Marko. Dubrovčani razvijaju veliku diplomatsku aktivnost
u Carigradu i gotovo svim evropskim dvorovima: Rimu, Beču, Parizu,
Napulju, Milanu, Genovi, Firenzi i drugdje. Uspjeli su. Mlečani
su 1635. popustili, priznali da je Lokrum dubrovački, i otočići
Sušac i Molunat. Dubrovčani će slobodno ploviti i trgovati Jadranom
uz simboličnu naplatu carine. Spriječili su da lokrumski opat
i redovnici budu mletački podanici.
U doba velikog turskog rata od 1683. do 1699. Mlečani su zaokružili
Dubrovnik s kopna i mora u namjeri da ga glađu prisile na predaju.
Iskrcali su se i usidrili u Gružu, Cavtatu i Lokrumu i postavili
straže. Nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699. morali su napustiti
čitav dubrovački okolni teritorij i povući opsadu Lokruma.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:57
Da bi mogao obavljati raznovrsnu djelatnost, samostan je raspolagao
vlastitom gospodarskom podlogom. Ona je imala mnogostruku namjenu:
osigurati životni standard i prirodnu reprodukciju neposrednih
obrađivača zemlje; omogućavati uzdržavanje siromaha i redovnika;
pridonositi građevinskom održavanju crkava i samostana; nadoknađivati
izdatke kojima je samostan bio opterećen prema gradu; financirati
diplomatsku i drugu djelatnost samostana i redovnika u službi
Republike.
Prvotni posjed, kojeg mu je poklonila općina, bio je otok Lokrum.
Kasnije je stekao nekretnine i kuće i izvan otoka.
Različiti su bili načini širenja posjedničke osnove. Redovnici,
ulazeći u samostan, imali su pravo donijeti dio nasljedstva, koji
je morao biti manji nego da je ostao svjetovnjak. Ako bi pristupio
samostanu, a ne bi bio punoljetan (legittima aetas), tad nema
pravo na dio. Pojedini vladari, velikaši, vlastela, građani, pučani
darovnicama su, oporukama i drugim pismenim i usmenim načinima
darivali samostan.
vlastitom gospodarskom podlogom. Ona je imala mnogostruku namjenu:
osigurati životni standard i prirodnu reprodukciju neposrednih
obrađivača zemlje; omogućavati uzdržavanje siromaha i redovnika;
pridonositi građevinskom održavanju crkava i samostana; nadoknađivati
izdatke kojima je samostan bio opterećen prema gradu; financirati
diplomatsku i drugu djelatnost samostana i redovnika u službi
Republike.
Prvotni posjed, kojeg mu je poklonila općina, bio je otok Lokrum.
Kasnije je stekao nekretnine i kuće i izvan otoka.
Različiti su bili načini širenja posjedničke osnove. Redovnici,
ulazeći u samostan, imali su pravo donijeti dio nasljedstva, koji
je morao biti manji nego da je ostao svjetovnjak. Ako bi pristupio
samostanu, a ne bi bio punoljetan (legittima aetas), tad nema
pravo na dio. Pojedini vladari, velikaši, vlastela, građani, pučani
darovnicama su, oporukama i drugim pismenim i usmenim načinima
darivali samostan.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:58
Budući da crkveni posjed trajno ostaje u vlasništvu crkve, kaptola
ili samostana, nije se cijepao i otuđivao nasljednim diobama i
sličnim postupcima. Da crkveni i redovnički posjedi ne bi jačali
na štetu vlastelinskog zemljoposjedičkog sloja, vlada je veoma
rano Statutom odredila da nitko ne smije oporučiti ili na drugi
način pokloniti nekretnine nekom prosjačkom redu. One će se prodati,
a samostan će primiti novac ili hranu ili druge potrepštine prema
nahođenju prokuratora. Višak novca od prodaje podijelit će se
siromasima ili će se njime pomoći siromašnim udavačama ili će
se upotrijebiti za neke druge nužne potrebe. Odredba se kasnije
ponavljala i kod diobe zemlje na Pelješcu.
Što je sve samostan posjedovao, kolika su primanja i rashodi zabilježio
je 1783. Giuseppe Spinola u rukopisu "Registro, nel quale
si contengono tutte le annue Rendite, e Pesi del Monistero, e
Badia di Santa Maria e San Benedetto dell'lsola di Lacrome".
Posjedi su bili rasuti po čitavom teritoriju Dubrovačke Republike,
osim na Lastovu. Najgušći su oko samog grada: u Šumetu u mjestu
Šumet i Knežice; u Župi u naseljima: Brgat, Kupari, Čelopeci,
Čibača. Zatim u Konavlima: Butkovina, Donja Gora, Dragovina, Mrcine,
Zastolje; na Mljetu: Babino polje, Korita, Maranovići, Prožura;
na Šipanu: Luka, Suđurađ. Slijede mjesta i otoci: Koločep, Lopud,
Lakljan, Cavtat, Zaton, Gruž, Slano. U Rijeci dubrovačkoj su uživali
pravo ribarenja; na Šipanu u Priježbi ribari su bili dužni dati
dio kad tu bacaju mreže (ali to nisu strogo poštovali). Zatim
nekretnine, u prvom redu kuće, u Dubrovniku, Rimu i Veneciji.
Unatoč brojnosti posjedovnih čestica, samostan nije bio veleposjednik.
Zbog gospodarskog stanja i geografsko-strategijskog značenja Lokruma
vlada je nadzirala njegovu ekonomiju. Ispočetka do polovice XIII.
st. samostan je u tom pogledu bio prilično samostalan. Neki put
je tražio posredovanje više crkvene vlasti. Npr. 1222. papinski
legat Akoncije presudio je da lokrumski samostan ima pravo držati
vinograde na Šipanu.
Od XIV. st. vlada je nazočna u samostanu preko svojih prokuratora.
Godine 1303. određeno je u Velikom vijeću da se na sv. Mihajla,
(29. IX) biraju trojica prokuratora, od kojih će jedan obnavljati
dužnost u toj godini. Isti dan odredit će se i samostanski advokat.
Iduće godine odredba se mijenja tako da će opat predložiti prokuratore
i advokata. Njih će potvrditi knez i zakleti da savjesno obavljaju
dužnosti. Radi kontinuiteta nadzora stari prokuratori, kad im
istekne mandat, upoznavaju nove sa stanjem u samostanu. Izabrani
prokuratori, prema odredbi iz 1389, nisu smjeli odbiti dužnost.
Prokuratori su svake godine u Malom vijeću polagali račune državnim
rizničarima (camarlingis) o samostanskim prihodima i rashodima.
Godine 1329. prihodi su iznosili, zajedno sa starim utjeranim
dugovima, 523 perpera i 4 groša. Izdaci 492 perpera i 7 groša.
Saldo je 25 perpera i 9 groša. Godine 1331, prihodi su 500 perpera,
izdaci 493, a saldo 6 perpera i 3 groša.
Vlada je odobravala i posebne troškove kad je trebalo popraviti
samostanske zgrade i slično. Pazila je da samostan točno i u redu
namiruje gradu novčane obaveze, odobravala je prodaju samostanske
zemlje, zamjenu posjedovnih čestica i druge imovinsko-pravne i
novčane transakcije.
ili samostana, nije se cijepao i otuđivao nasljednim diobama i
sličnim postupcima. Da crkveni i redovnički posjedi ne bi jačali
na štetu vlastelinskog zemljoposjedičkog sloja, vlada je veoma
rano Statutom odredila da nitko ne smije oporučiti ili na drugi
način pokloniti nekretnine nekom prosjačkom redu. One će se prodati,
a samostan će primiti novac ili hranu ili druge potrepštine prema
nahođenju prokuratora. Višak novca od prodaje podijelit će se
siromasima ili će se njime pomoći siromašnim udavačama ili će
se upotrijebiti za neke druge nužne potrebe. Odredba se kasnije
ponavljala i kod diobe zemlje na Pelješcu.
Što je sve samostan posjedovao, kolika su primanja i rashodi zabilježio
je 1783. Giuseppe Spinola u rukopisu "Registro, nel quale
si contengono tutte le annue Rendite, e Pesi del Monistero, e
Badia di Santa Maria e San Benedetto dell'lsola di Lacrome".
Posjedi su bili rasuti po čitavom teritoriju Dubrovačke Republike,
osim na Lastovu. Najgušći su oko samog grada: u Šumetu u mjestu
Šumet i Knežice; u Župi u naseljima: Brgat, Kupari, Čelopeci,
Čibača. Zatim u Konavlima: Butkovina, Donja Gora, Dragovina, Mrcine,
Zastolje; na Mljetu: Babino polje, Korita, Maranovići, Prožura;
na Šipanu: Luka, Suđurađ. Slijede mjesta i otoci: Koločep, Lopud,
Lakljan, Cavtat, Zaton, Gruž, Slano. U Rijeci dubrovačkoj su uživali
pravo ribarenja; na Šipanu u Priježbi ribari su bili dužni dati
dio kad tu bacaju mreže (ali to nisu strogo poštovali). Zatim
nekretnine, u prvom redu kuće, u Dubrovniku, Rimu i Veneciji.
Unatoč brojnosti posjedovnih čestica, samostan nije bio veleposjednik.
Zbog gospodarskog stanja i geografsko-strategijskog značenja Lokruma
vlada je nadzirala njegovu ekonomiju. Ispočetka do polovice XIII.
st. samostan je u tom pogledu bio prilično samostalan. Neki put
je tražio posredovanje više crkvene vlasti. Npr. 1222. papinski
legat Akoncije presudio je da lokrumski samostan ima pravo držati
vinograde na Šipanu.
Od XIV. st. vlada je nazočna u samostanu preko svojih prokuratora.
Godine 1303. određeno je u Velikom vijeću da se na sv. Mihajla,
(29. IX) biraju trojica prokuratora, od kojih će jedan obnavljati
dužnost u toj godini. Isti dan odredit će se i samostanski advokat.
Iduće godine odredba se mijenja tako da će opat predložiti prokuratore
i advokata. Njih će potvrditi knez i zakleti da savjesno obavljaju
dužnosti. Radi kontinuiteta nadzora stari prokuratori, kad im
istekne mandat, upoznavaju nove sa stanjem u samostanu. Izabrani
prokuratori, prema odredbi iz 1389, nisu smjeli odbiti dužnost.
Prokuratori su svake godine u Malom vijeću polagali račune državnim
rizničarima (camarlingis) o samostanskim prihodima i rashodima.
Godine 1329. prihodi su iznosili, zajedno sa starim utjeranim
dugovima, 523 perpera i 4 groša. Izdaci 492 perpera i 7 groša.
Saldo je 25 perpera i 9 groša. Godine 1331, prihodi su 500 perpera,
izdaci 493, a saldo 6 perpera i 3 groša.
Vlada je odobravala i posebne troškove kad je trebalo popraviti
samostanske zgrade i slično. Pazila je da samostan točno i u redu
namiruje gradu novčane obaveze, odobravala je prodaju samostanske
zemlje, zamjenu posjedovnih čestica i druge imovinsko-pravne i
novčane transakcije.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:58
Redovnici su raspolagali i plodinama koje su im davali obradivači
zemlje. Vlada je, međutim, pazila da se imunitet samostana u tom
pogledu ne zloupotrebljava. Redovnici nisu smjeli za novac ili
besplatno u svojim konobama čuvati tuđe vino i bačve. Budući da
su proizvodili kvalitetno vino, vlada je omogućavala da liječnici,
koji su na općinskoj plaći, kupuju samostanske vino za sebe i
svoju obitelj, caratellum po osobi. Ta je prodaja, inače, bila
zabranjena. Redovnici su se načelno morali pridržavati svih općih
naredbi o nabavi vina.
Vlada je nadzirala i kako se primjenjuju proizvodni odnosi na
samostanskim imanjima. U Dubrovačkoj Republici postojalo je nekoliko
kategorija obrađivača zemlje:
zemlje. Vlada je, međutim, pazila da se imunitet samostana u tom
pogledu ne zloupotrebljava. Redovnici nisu smjeli za novac ili
besplatno u svojim konobama čuvati tuđe vino i bačve. Budući da
su proizvodili kvalitetno vino, vlada je omogućavala da liječnici,
koji su na općinskoj plaći, kupuju samostanske vino za sebe i
svoju obitelj, caratellum po osobi. Ta je prodaja, inače, bila
zabranjena. Redovnici su se načelno morali pridržavati svih općih
naredbi o nabavi vina.
Vlada je nadzirala i kako se primjenjuju proizvodni odnosi na
samostanskim imanjima. U Dubrovačkoj Republici postojalo je nekoliko
kategorija obrađivača zemlje:
- slobodni seljaci sa sitnim posjedima na Lastovu i Mljetu koje
su sami obrađivali - općinski seljaci koji su obavljali vojničke dužnosti, posebice
na Brgatu i Brocama - zakupnici koji plaćaju novčani zakup (afit)
- kmeti koji obrađuju alod, tj. neposredno vlasništvo gospodara
zemlje, koje se u Dubrovniku zove carina.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:59
Svi zavisni seljaci: zakupnici i kmeti, uživali su vlastitu okućnicu
površine od pola do jednog solda (solad = 1 678m2).54
Na lokrumskim imanjima najrašireniji proizvodni odnos bio je zakup
zemlje. Na bližim posjedima izrazitiji je bio naturalni (polovica),
na udaljenijim novčani zakup. Postojali su kmetski odnosi. Proizvodni
odnos se sklapao na temelju pismenog ugovora.
Prema odredbi iz godine 1313. prije davanja zemlje u zakup mora
se obavijestiti Malo vijeće. Ono će s pomoću dvojice "dobrih
ljudi" procijeniti posjed i vidjeti da li je samostan dobro
i korisno utanačio zakup. Kad je sve bilo dogovoreno između opata
i zakupnika, dolazili su na posjed izaslanici Malog vijeća da
procijene da li je zakup koristan za crkvu i samostan ("si
ille affictus erat utilis pro ecclesia" - god. 1386, "qui
retulerunt ista tališ affictatio erat utilis pro dicto monasterio"
- god. 1389). Na isti način su obavještavali kad je zemlju uzimao
na obradu novi zakupnik; on je morao preuzeti obaveze već sklopljenog
ugovora. Samostanski prokuratori su bili dužni uredno knjižiti
primljene zakupnine i izdavati potvrde. U suprotnom su morali
sami namirivati dug. Zakupnina se ubirala svake godine. U slučaju
spora presuđivala je vlada.
Nadzor je uključivao i vladinu brigu da obradivači zemlje i druge
osobe ne nanose štete na samostanskim posjedima; da poštuju i
izvršavaju ugovorene obaveze, posebice novčane; da ne upropaštavaju
posjed, nego ga održavaju kako treba. Kad su se učinili prijestupi
i zloupotrebe, vlada je pozivala obrađivače da se jave općinskim
službenicima. Očito zbog pravorijeka. U težim prekršajima naređivala
je da obrađivač napusti posjed i vrati ga samostanu.
Samostan nije smio mijenjati agrarne proizvodne odnos bez dopuštenja
Malog vijeća. Ako se neka posjedovna čestica davala u novčani
zakup ili drugi proizvodni odnos, moralo se tako i dalje ugovarati
s novim obrađivačima.
Samostan je u ranijim vremenima, u XII. st., uzimao pojedince
za rad, očito da pomažu u samostanu.
Može se pretpostaviti da su plodnu zemlju na otoku Lokrumu obrađivali
sami redovnici primijenjujući pravilo reda "ora et lavora".
površine od pola do jednog solda (solad = 1 678m2).54
Na lokrumskim imanjima najrašireniji proizvodni odnos bio je zakup
zemlje. Na bližim posjedima izrazitiji je bio naturalni (polovica),
na udaljenijim novčani zakup. Postojali su kmetski odnosi. Proizvodni
odnos se sklapao na temelju pismenog ugovora.
Prema odredbi iz godine 1313. prije davanja zemlje u zakup mora
se obavijestiti Malo vijeće. Ono će s pomoću dvojice "dobrih
ljudi" procijeniti posjed i vidjeti da li je samostan dobro
i korisno utanačio zakup. Kad je sve bilo dogovoreno između opata
i zakupnika, dolazili su na posjed izaslanici Malog vijeća da
procijene da li je zakup koristan za crkvu i samostan ("si
ille affictus erat utilis pro ecclesia" - god. 1386, "qui
retulerunt ista tališ affictatio erat utilis pro dicto monasterio"
- god. 1389). Na isti način su obavještavali kad je zemlju uzimao
na obradu novi zakupnik; on je morao preuzeti obaveze već sklopljenog
ugovora. Samostanski prokuratori su bili dužni uredno knjižiti
primljene zakupnine i izdavati potvrde. U suprotnom su morali
sami namirivati dug. Zakupnina se ubirala svake godine. U slučaju
spora presuđivala je vlada.
Nadzor je uključivao i vladinu brigu da obradivači zemlje i druge
osobe ne nanose štete na samostanskim posjedima; da poštuju i
izvršavaju ugovorene obaveze, posebice novčane; da ne upropaštavaju
posjed, nego ga održavaju kako treba. Kad su se učinili prijestupi
i zloupotrebe, vlada je pozivala obrađivače da se jave općinskim
službenicima. Očito zbog pravorijeka. U težim prekršajima naređivala
je da obrađivač napusti posjed i vrati ga samostanu.
Samostan nije smio mijenjati agrarne proizvodne odnos bez dopuštenja
Malog vijeća. Ako se neka posjedovna čestica davala u novčani
zakup ili drugi proizvodni odnos, moralo se tako i dalje ugovarati
s novim obrađivačima.
Samostan je u ranijim vremenima, u XII. st., uzimao pojedince
za rad, očito da pomažu u samostanu.
Može se pretpostaviti da su plodnu zemlju na otoku Lokrumu obrađivali
sami redovnici primijenjujući pravilo reda "ora et lavora".
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 10:59
Odnosi između dubrovačke vlade i opata, zapravo samostana, premda
su u XIII. st. uređeni Statutom, nisu se uvijek ravnomjerno razvijali,
vlada je provodila načelo da opat mora biti osoba njena povjerenja.
Nije pristala god. 1265. da trebinjski biskup Salvije, kojeg je
prognao raški vladar, postane lokrumski opat. Dala mu je radije
na korištenje otočiće Mrkan, Bobaru i Supetar ispred Cavtata.
Kad se 1383. pojavila poteškoća u izboru i pronalaženju podobnog
opata, veliko vijeće ovlastilo je kneza i Malo vijeće da ga pronađu
(unum bonum abbatem pro monasterio Lacromonensi).
Opat je bio pod stalnim državnim, da ne kažemo redarstvenim nadzorom.
God. 1328. vlada optužuje opata da provodi noći na nečasnim mjestima.
Budući da treba poštivati čast Djevice Marije i Sv. Benedikta,
sačuvati i povećati samostanska dobra za spas duša onih koji su
sagradili samostan, traže da se samostanska pokretna i nepokretna
dobra ne upropaštavaju. Stoga su naredili samostanskim službenicima
da ništa ne smiju isplatiti bez kneževa dopuštenja i Malog vijeća.
Pozvali su sve koji su držali samostanske pologe da se prijave.
Opata su zatvorili u nadbiskupsku palaču. Uspio je pobjeći. Vlada
zabranjuje .da ga itko primi u kuću.
Drugi je spor izbio 1356. i trajao je nekoliko godina. Opat je
navodno prisvojio samostanske prihode. Vlada je sastavila komisiju
od 10 članova, s tim da se u objašnjenju slučaja, ako bude potrebno,
ide i do Svete stolice. Spor se produžio i u 1358. Vlada je opata
zatvorila (in carceribus inferioris) jer je protiv nje iznio neistinite,
falsificirane isprave. Da bi izbjegao javni skandal, vlada je
ponudila sporazum. God. 1359. obje stranke su prihvatile:
su u XIII. st. uređeni Statutom, nisu se uvijek ravnomjerno razvijali,
vlada je provodila načelo da opat mora biti osoba njena povjerenja.
Nije pristala god. 1265. da trebinjski biskup Salvije, kojeg je
prognao raški vladar, postane lokrumski opat. Dala mu je radije
na korištenje otočiće Mrkan, Bobaru i Supetar ispred Cavtata.
Kad se 1383. pojavila poteškoća u izboru i pronalaženju podobnog
opata, veliko vijeće ovlastilo je kneza i Malo vijeće da ga pronađu
(unum bonum abbatem pro monasterio Lacromonensi).
Opat je bio pod stalnim državnim, da ne kažemo redarstvenim nadzorom.
God. 1328. vlada optužuje opata da provodi noći na nečasnim mjestima.
Budući da treba poštivati čast Djevice Marije i Sv. Benedikta,
sačuvati i povećati samostanska dobra za spas duša onih koji su
sagradili samostan, traže da se samostanska pokretna i nepokretna
dobra ne upropaštavaju. Stoga su naredili samostanskim službenicima
da ništa ne smiju isplatiti bez kneževa dopuštenja i Malog vijeća.
Pozvali su sve koji su držali samostanske pologe da se prijave.
Opata su zatvorili u nadbiskupsku palaču. Uspio je pobjeći. Vlada
zabranjuje .da ga itko primi u kuću.
Drugi je spor izbio 1356. i trajao je nekoliko godina. Opat je
navodno prisvojio samostanske prihode. Vlada je sastavila komisiju
od 10 članova, s tim da se u objašnjenju slučaja, ako bude potrebno,
ide i do Svete stolice. Spor se produžio i u 1358. Vlada je opata
zatvorila (in carceribus inferioris) jer je protiv nje iznio neistinite,
falsificirane isprave. Da bi izbjegao javni skandal, vlada je
ponudila sporazum. God. 1359. obje stranke su prihvatile:
- vlada će izabrati trojicu prokuratora koji će svaka dva mjeseca
nadzirati kako se ovaj sporazum ostvaruje - opat će svake godine doznačiti tim prokuratorima 200 perpera
od samostanskih prihoda - taj će se novac potrošiti za održavanje samostanskih kuća i
vinograda - prokuratori i opat će svake godine izvjestiti u Malom vijeću
u što su potrošili novac - samostan će slobodno raspolagati svojim posjedima i prihodima
- njima će pristojno hraniti i odijevati onoliko siromaha koliko
mu ih preda Malo vijeće - Malo vijeće će odrediti i broj samostanskih redovnika koje
će samostan dolično uzdržavati - redovnici će živjeti po samostanskim pravilima i pokoravat će
se opatu.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:00
Unatoč sporazumu nesuglasice su se i dalje gomilale. Izgleda
da su siromasi i određen broj redovnika, koje je samostan bio
dužan pristojno skućiti, bili odviše velik gospodarski teret,
čije uzdržavanje samostanska ekonomija nije mogla podnijeti. Početkom
1363. Malo vijeće iznosi pred Senat da su se opet pojavile poteškoće
s lokrumskim opatom. Senat je naredio istragu. Postavljeni su
novi ljudi koji će upravljati samostanskim dobrima.
S takvom odlukom nije se složio opat. Godine 1364. pokrenuo je
raspravu u rimskoj kuriji protiv vlade. Ona je u odgovoru Rimu
napomenula da su na Lokrumu ispočetka živjeli siromasi, a kasnije
redovnici. Vlada će sve objasniti Svetoj Stolici i pokorit će
se svakoj papinskoj odluci. Da se oslobodi prijetnje ekskomunikacije,
na svoj je trošak popravila samostanski zvonik i zvono 1364. Daljnje
raspravljanje obavljalo se u prisustvu nadbiskupova vikara i vlade.
Godine 1365. vlada je popustila i odrekla se nekih točaka sporazuma
iz 1359. Ubuduće će se samostanski prihodi dijeliti na 4 dijela:
četvrtinu će uživati opat, četvrtinu redovnici, četvrtinu samostan
i četvrtinu siromasi. Opat je pozvan da se vrati u Dubrovnik.
To je bio prividan i kratkotrajan predah. Vlada je uspjela da
lokrumski opat prijeđe na istu dužnost u Ratac u barskoj nadbiskupiji.
God. 1373. javno je priznao da je krivo optužio vladu pred papom
da su ga Dubrovčani istjerali iz grada i da je vlada prigrabite
samostanske prihode. Dopušta da svjetovni prokuratori vode brigu,
po starom običaju, o samostanskim prihodima i ekonomiji.
Unatoč naporima da se stanje sredi, u samostanu je popuštala redovnička
disciplina. U to doba je bila općenita kriza i nazadovanje benediktinskog
reda. Bezuspješno se radilo da se osnuje posebna lokrumska kongregacija.
Vlada je zamolila Rim da se na drugi način popravi monaški život.
Papa Pio II. prenese to pitanje na novog dubrovačkog nadbiskupa
Franju iz Siene. Ovaj 1461. predloži da se lokrumski samostan
pripoji kongregeciju Sv. Justine u Padovi. To je provedeno 1466.
pod povoljnim uvjetima.
Lokrumski samostan zadržava svoja prava, imanja i prihode. Ubožište
(hospitale) za siromahe se ukida. Samostan se može baviti poslovima
koji se tiču održavanja i proširivanja njegove zgrade; može prodavati
proizvode koje skuplja na svojim posjedima; uživati dosadašnje
privilegije, posebice one kojima se oslobađa plaćanja različitih
daća; ne smije se nikoga sprečavati da dođe u samostan kao redovnik;
slobodno će raspolagati svojim dobrima i stjecati nova; vlada
se nema miješati u prava koja spadaju pod redovnički vlast i upravu.
Samostanski prihod je tada iznosio 14000 perpera.
da su siromasi i određen broj redovnika, koje je samostan bio
dužan pristojno skućiti, bili odviše velik gospodarski teret,
čije uzdržavanje samostanska ekonomija nije mogla podnijeti. Početkom
1363. Malo vijeće iznosi pred Senat da su se opet pojavile poteškoće
s lokrumskim opatom. Senat je naredio istragu. Postavljeni su
novi ljudi koji će upravljati samostanskim dobrima.
S takvom odlukom nije se složio opat. Godine 1364. pokrenuo je
raspravu u rimskoj kuriji protiv vlade. Ona je u odgovoru Rimu
napomenula da su na Lokrumu ispočetka živjeli siromasi, a kasnije
redovnici. Vlada će sve objasniti Svetoj Stolici i pokorit će
se svakoj papinskoj odluci. Da se oslobodi prijetnje ekskomunikacije,
na svoj je trošak popravila samostanski zvonik i zvono 1364. Daljnje
raspravljanje obavljalo se u prisustvu nadbiskupova vikara i vlade.
Godine 1365. vlada je popustila i odrekla se nekih točaka sporazuma
iz 1359. Ubuduće će se samostanski prihodi dijeliti na 4 dijela:
četvrtinu će uživati opat, četvrtinu redovnici, četvrtinu samostan
i četvrtinu siromasi. Opat je pozvan da se vrati u Dubrovnik.
To je bio prividan i kratkotrajan predah. Vlada je uspjela da
lokrumski opat prijeđe na istu dužnost u Ratac u barskoj nadbiskupiji.
God. 1373. javno je priznao da je krivo optužio vladu pred papom
da su ga Dubrovčani istjerali iz grada i da je vlada prigrabite
samostanske prihode. Dopušta da svjetovni prokuratori vode brigu,
po starom običaju, o samostanskim prihodima i ekonomiji.
Unatoč naporima da se stanje sredi, u samostanu je popuštala redovnička
disciplina. U to doba je bila općenita kriza i nazadovanje benediktinskog
reda. Bezuspješno se radilo da se osnuje posebna lokrumska kongregacija.
Vlada je zamolila Rim da se na drugi način popravi monaški život.
Papa Pio II. prenese to pitanje na novog dubrovačkog nadbiskupa
Franju iz Siene. Ovaj 1461. predloži da se lokrumski samostan
pripoji kongregeciju Sv. Justine u Padovi. To je provedeno 1466.
pod povoljnim uvjetima.
Lokrumski samostan zadržava svoja prava, imanja i prihode. Ubožište
(hospitale) za siromahe se ukida. Samostan se može baviti poslovima
koji se tiču održavanja i proširivanja njegove zgrade; može prodavati
proizvode koje skuplja na svojim posjedima; uživati dosadašnje
privilegije, posebice one kojima se oslobađa plaćanja različitih
daća; ne smije se nikoga sprečavati da dođe u samostan kao redovnik;
slobodno će raspolagati svojim dobrima i stjecati nova; vlada
se nema miješati u prava koja spadaju pod redovnički vlast i upravu.
Samostanski prihod je tada iznosio 14000 perpera.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:00
Vlada, premda lišena neposrednog nadzora, našla je načina da bude
prisutna na Lokrumu. Nije se miješala u unutrašnje sporove između
nadbiskupa i opata. Odlučno se protivila da opat i redovnici budu
s mletačkog teritorija, osobito u ratnim vremenima i sukobima.
Nakon pripojenja moćnoj kongregaciji Sv. Justine, poboljšavala
se neko vrijeme redovnička disciplina. Lokrumski samostan je opet
dobio na ugledu. Kao priori, opati i redovnici nizaju se u XV.
i XVI. st. imena: Celso di Milano, Augustin a Platea, Ludovik
Moreno, Leonardo di Vicenzo. Placido Menčetić i dr.
Potres 1667. srušio je crkvu, teško oštetio samostanske zgrade
i obrambene kule. l u takve ruševine sklonili su se mnogi Dubrovčani
iz svog razorenog grada. Redovnici su im pružali nužnu gostoljubivost.
God. 1691. ovdje je bila privremeno smještena kužna bolnica. Opat
Stjepan Gradić predlagao je tada da se benediktinski samostani
raspuste, jer nemaju dovoljan broj redovnika, i predadu dominikancima.
Nije se prihvatilo. Samostan se više nije oporavio. Mnoge nekretnine
u gradu i okolici su propale. Prihodi su se stanjili. God. 1707.
posljednji opat napušta Lokrum. Prema pregledu imovnog stanja,
koji je 1783. načinio Giuseppe Spinola, dohoci su iznosili 1907
dukata, 30 folara i 25 bagatina, a rashodi 1916 dukata i 33 folara.
Samostan je deficitaran. Dubrovačka republika je potkraj XVIII.
st. u financijskim poteškoćama. Napoleon je pritisnuo vladu da
mu isplati velike novčane svote. Nije bilo novaca da se uzdržavaju
gradske dobrotvorne ustanove. Veliki dio samostanskih dohodaka
ostajao je u inozemstvu. Tada je senat 7. VIII: 1798. odlučio
da se Lokrum i njegova samostanska dobra prodaju. Vlada je pisala
papi Piu VI. Angažirala je svoje vanjske diplomatske predstavnike
da joj pomognu. Papa je relativno brzo odgovorio; 27. rujna
1798. Dopustio je da se samostan ukine. Otok i sva dobra preuzela
preuzela je vlada kao svoj posjed. Dana 12. III. 1799. odredila
je trojicu službenika da popišu samostansku imovinu. Počela je
rasprodaja. Kuća u gradu, jedina koja je ostala poslije potresa,
nalazila se ispred katedrale pokraj crkvice Sv. Kuzme i Damjana
uz nadbiskupsku palaču, prodana je za 3001 dukat. Otok Lokrum
procijenjen je da vrijedi 32 000 dukata i 12 groša po tečaju 40
groša za 1 dukat, i podijeljen je na 12 idealnih dijelova. 28.
svibnja 1800. Lokrum je za tu svotu i prodan. U ime kupaca preuzeo
ga je Martolica Bosdari. Stvarni kupci su bili: Stjepan Cherza
dva dijela; Rafael Andrović dva dijela; a po jedan dio: kap. Ivan
Radelja, Ivan Kazilari, Stjepan Glumac, kap. Stjepan Senčić, Ivan
Maskarić, Marko Tomašević, kap. Andrija Miletić i kap. Tomaš Mitrović.
Udružili su se u posebno društvo. Sastavili su pravilnik kako
se otok mora koristiti. Nitko nije smio ograditi svoj dio, niti
ga samovoljno otuđiti. Pravilnik je odobrilo Malo vijeće 7. lipnja
1800.
Prije nego su se prodala ostala dobra, vladini službenici su otišli
na teren. Izmjerili posjed i procijenili ga. Tad se pristupilo
dražbi. God. 1800. prodana su imanja u Konavlima, Rijeci Dubrovačkoj
i Šumetu. U 1801. god. došli su na red posjedi u Župi, Šipanu
i Zatonu, a 1802. oni na Mljetu. Državna blagajna je uknjižila
dobit 69114 dukata i 16 groša. Kupci su najvećim dijelom bili
seljaci i građani te nešto malo vlastela. Knjige i rukopisi prenijeti
su iz samostana u biblioteku škole pijarista - prema odluci Malog
vijeća 4. siječnja 1799. Malobrojni monasi su otišli u Italiju.80
Kad su Francuzi 1806. zauzeli Dubrovnik, podigli su na Lokrumu
utvrdu, koju su kasnije Austrijanci 1832-1833. proširili.
prisutna na Lokrumu. Nije se miješala u unutrašnje sporove između
nadbiskupa i opata. Odlučno se protivila da opat i redovnici budu
s mletačkog teritorija, osobito u ratnim vremenima i sukobima.
Nakon pripojenja moćnoj kongregaciji Sv. Justine, poboljšavala
se neko vrijeme redovnička disciplina. Lokrumski samostan je opet
dobio na ugledu. Kao priori, opati i redovnici nizaju se u XV.
i XVI. st. imena: Celso di Milano, Augustin a Platea, Ludovik
Moreno, Leonardo di Vicenzo. Placido Menčetić i dr.
Potres 1667. srušio je crkvu, teško oštetio samostanske zgrade
i obrambene kule. l u takve ruševine sklonili su se mnogi Dubrovčani
iz svog razorenog grada. Redovnici su im pružali nužnu gostoljubivost.
God. 1691. ovdje je bila privremeno smještena kužna bolnica. Opat
Stjepan Gradić predlagao je tada da se benediktinski samostani
raspuste, jer nemaju dovoljan broj redovnika, i predadu dominikancima.
Nije se prihvatilo. Samostan se više nije oporavio. Mnoge nekretnine
u gradu i okolici su propale. Prihodi su se stanjili. God. 1707.
posljednji opat napušta Lokrum. Prema pregledu imovnog stanja,
koji je 1783. načinio Giuseppe Spinola, dohoci su iznosili 1907
dukata, 30 folara i 25 bagatina, a rashodi 1916 dukata i 33 folara.
Samostan je deficitaran. Dubrovačka republika je potkraj XVIII.
st. u financijskim poteškoćama. Napoleon je pritisnuo vladu da
mu isplati velike novčane svote. Nije bilo novaca da se uzdržavaju
gradske dobrotvorne ustanove. Veliki dio samostanskih dohodaka
ostajao je u inozemstvu. Tada je senat 7. VIII: 1798. odlučio
da se Lokrum i njegova samostanska dobra prodaju. Vlada je pisala
papi Piu VI. Angažirala je svoje vanjske diplomatske predstavnike
da joj pomognu. Papa je relativno brzo odgovorio; 27. rujna
1798. Dopustio je da se samostan ukine. Otok i sva dobra preuzela
preuzela je vlada kao svoj posjed. Dana 12. III. 1799. odredila
je trojicu službenika da popišu samostansku imovinu. Počela je
rasprodaja. Kuća u gradu, jedina koja je ostala poslije potresa,
nalazila se ispred katedrale pokraj crkvice Sv. Kuzme i Damjana
uz nadbiskupsku palaču, prodana je za 3001 dukat. Otok Lokrum
procijenjen je da vrijedi 32 000 dukata i 12 groša po tečaju 40
groša za 1 dukat, i podijeljen je na 12 idealnih dijelova. 28.
svibnja 1800. Lokrum je za tu svotu i prodan. U ime kupaca preuzeo
ga je Martolica Bosdari. Stvarni kupci su bili: Stjepan Cherza
dva dijela; Rafael Andrović dva dijela; a po jedan dio: kap. Ivan
Radelja, Ivan Kazilari, Stjepan Glumac, kap. Stjepan Senčić, Ivan
Maskarić, Marko Tomašević, kap. Andrija Miletić i kap. Tomaš Mitrović.
Udružili su se u posebno društvo. Sastavili su pravilnik kako
se otok mora koristiti. Nitko nije smio ograditi svoj dio, niti
ga samovoljno otuđiti. Pravilnik je odobrilo Malo vijeće 7. lipnja
1800.
Prije nego su se prodala ostala dobra, vladini službenici su otišli
na teren. Izmjerili posjed i procijenili ga. Tad se pristupilo
dražbi. God. 1800. prodana su imanja u Konavlima, Rijeci Dubrovačkoj
i Šumetu. U 1801. god. došli su na red posjedi u Župi, Šipanu
i Zatonu, a 1802. oni na Mljetu. Državna blagajna je uknjižila
dobit 69114 dukata i 16 groša. Kupci su najvećim dijelom bili
seljaci i građani te nešto malo vlastela. Knjige i rukopisi prenijeti
su iz samostana u biblioteku škole pijarista - prema odluci Malog
vijeća 4. siječnja 1799. Malobrojni monasi su otišli u Italiju.80
Kad su Francuzi 1806. zauzeli Dubrovnik, podigli su na Lokrumu
utvrdu, koju su kasnije Austrijanci 1832-1833. proširili.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:01
Nakon pada Dubrovačke Republike, Lokrum dijeli sudbinu Dubrovnika
kao dio Dalmacije i Hrvatske u svim događajima i zbivanja do danas.
Od 1919. u posjedu je kneginje VVindischgratz, iz njihove pobočne
loze. Ona ga je 1925. prodala jugoslavenskoj vladi za 11 milijuna
kruna, koja ovdje osniva dječje oporavilište. Godine 1958. lokrumske
zgrade preuzima JAZU, a 1976. Zakonom o zaštiti prirode Sabora
Republike Hrvatske Lokrum je proglašen posebno zaštićenim prirodnim objektom.
Sada je dio otoka pod brigom Zagrebačkog sveučilišta.
kao dio Dalmacije i Hrvatske u svim događajima i zbivanja do danas.
Od 1919. u posjedu je kneginje VVindischgratz, iz njihove pobočne
loze. Ona ga je 1925. prodala jugoslavenskoj vladi za 11 milijuna
kruna, koja ovdje osniva dječje oporavilište. Godine 1958. lokrumske
zgrade preuzima JAZU, a 1976. Zakonom o zaštiti prirode Sabora
Republike Hrvatske Lokrum je proglašen posebno zaštićenim prirodnim objektom.
Sada je dio otoka pod brigom Zagrebačkog sveučilišta.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:01
Dubrovačka Republika podizala je benediktanske samostane na važnim
strategijskim mjestima: Mljetu da nadzire prolaze kroz Mljetski
kanal; Šipanu da pazi na Koločepski kanal i Lopudska vrata; Sv.
Andriji da motri promet oko Dubrovnika i, posebice, Koločepska
vrata; Sv. Jakovu i Lokrumu da čuvaju prilaz gradskoj luci. Nisu
pratili kretanje samo ratnih i neprijateljskih brodova nego i
onih koji su dolazili iz zaraženih krajeva da ne unesu na dubrovački
teritorij kugu i slične pošasti. Služili su obrambenim zadaćama.
Istodobno samostani su utočište ribarima, brodolomcima, mornarima,
oporavilišta za bolesne i nemoćne. Rasadišta su kulture i znanosti.
Lokrumski samostan dio je svih tih namjena. Ispunjavao ih je i
oživotvorio u velikoj mjeri. Uvrstio se u red najvećih i najpoznatijih
dalmatinskih i hrvatskih benediktanskih samostana. Bez Lokruma
Dubrovnik zacijelo ne bi bio ono što jest, isto tako ni Lokrum
bez Dubrovnika.
strategijskim mjestima: Mljetu da nadzire prolaze kroz Mljetski
kanal; Šipanu da pazi na Koločepski kanal i Lopudska vrata; Sv.
Andriji da motri promet oko Dubrovnika i, posebice, Koločepska
vrata; Sv. Jakovu i Lokrumu da čuvaju prilaz gradskoj luci. Nisu
pratili kretanje samo ratnih i neprijateljskih brodova nego i
onih koji su dolazili iz zaraženih krajeva da ne unesu na dubrovački
teritorij kugu i slične pošasti. Služili su obrambenim zadaćama.
Istodobno samostani su utočište ribarima, brodolomcima, mornarima,
oporavilišta za bolesne i nemoćne. Rasadišta su kulture i znanosti.
Lokrumski samostan dio je svih tih namjena. Ispunjavao ih je i
oživotvorio u velikoj mjeri. Uvrstio se u red najvećih i najpoznatijih
dalmatinskih i hrvatskih benediktanskih samostana. Bez Lokruma
Dubrovnik zacijelo ne bi bio ono što jest, isto tako ni Lokrum
bez Dubrovnika.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Značenje Lokruma u pejzažu Dubrovnika
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:03
Gradski prostor današnjeg Dubrovnika u užem smislu obuhvatio
je padinu Srđa od Kantafiga do Orsule s prijelazom na poluotok
Lapad uključujući na zapadu otočić Daksu a na istoku otok Lokrum.
Fokus čitavog tog prostora je stari grad sa svojim gustim kamenim
tkivom okružen impozantnim vijencem gradskih zidina.
U blizini starog grada, s njegove istočne strane, smjestio se
otok Lokrum. Kako se Lokrum protegao u duljinu od oko jednog i
pol kilometra, formirao se morski kanal koji ga dijeli od tog
gradskog središta i gradskog naselja Ploče - Sveti Jakov.
Promatrajući Dubrovnik s nekog povišenog stajališta s pogledom
usmjerenim prema jugoistoku, na tom području grada Lokrum je posebno
uočljiv. Taj dio Dubrovnika prepoznatljiv je ne samo po jedinstvenom
starom gradu već i po Lokrumu, koji se smjestio na primjerenoj
udaljenosti od njega, ni sasvim blizu ni suviše daleko. Na najbližim
točkama međusobno su udaljeni nešto više od pola kilometra, što
potvrđuje njihovu razdvojenost, ali ne u tolikoj mjeri da bi oslabio
napon prostornih silnica koje ih povezuju, pa se jasno osjeća
da oba prostorna subjekta pripadaju istoj urbanoj cjelini.
Dakle, na istočnom dijelu današnjeg Dubrovnika susrela su se dva
zasebna i sasvim različita, ali oba vrlo atraktivna segmenta njegova
prostora: stari grad kao njegoro ishodište, zgusnuta jezgra ukupnog
gradskog prostora, njegov najdragocjeniji dio i najveća gradograditeljska
i graditeljska vrijednost, a u moru na primjerenoj udaljenosti
o njegovu boku izronio je otok Lokrum, najveća prirodna vrijednost
Dubrovnika.
l dvije izuzetne prostorne vrijednosti stoje tu jedna naspram
drugoj, takoreći jedna drugoj nadohvat ruke: stari Dubrovnik i
njegov otok Lokrum. Jedna od tih dviju vrijednosti jedinstven
je artefakt, dok panoramski gledano drugom dominira element prirode,
Odijeljene su i u isto vrijeme spojene neutralnim elementom morsko favoir-poširokom
trakom morskog kanala, koji se među njih provlači i prati razgibano
povijesnu obalnu liniju kopna i Lokruma.
Ove se dvije po svom karakteru različite prostorne pojave u gradskom
pejsažu Dubrovnika veoma skladno dopunjuju pridonoseći osebujnoj
ljepoti panorame.
Izuzetnost otoka Lokruma u gradskom prostoru Dubrovnika ogleda
se, dakle, prvenstveno u njegovu položaju i prostornom odnosu
prema staroj gradskoj jezgri. A Lokrum se u tom prostoru smjestio
ne zagrađujući tu jezgru i ne sprečavajući neposredan susret visokog
kamenog zida poduprtog okomitim hridima s otvorenim beskrajem
pučine, već radijalno se pružajući u smjeru jugoistoka približivši
se starom gradu samo ispružajem na svom sjevorozapadnom kraju.
je padinu Srđa od Kantafiga do Orsule s prijelazom na poluotok
Lapad uključujući na zapadu otočić Daksu a na istoku otok Lokrum.
Fokus čitavog tog prostora je stari grad sa svojim gustim kamenim
tkivom okružen impozantnim vijencem gradskih zidina.
U blizini starog grada, s njegove istočne strane, smjestio se
otok Lokrum. Kako se Lokrum protegao u duljinu od oko jednog i
pol kilometra, formirao se morski kanal koji ga dijeli od tog
gradskog središta i gradskog naselja Ploče - Sveti Jakov.
Promatrajući Dubrovnik s nekog povišenog stajališta s pogledom
usmjerenim prema jugoistoku, na tom području grada Lokrum je posebno
uočljiv. Taj dio Dubrovnika prepoznatljiv je ne samo po jedinstvenom
starom gradu već i po Lokrumu, koji se smjestio na primjerenoj
udaljenosti od njega, ni sasvim blizu ni suviše daleko. Na najbližim
točkama međusobno su udaljeni nešto više od pola kilometra, što
potvrđuje njihovu razdvojenost, ali ne u tolikoj mjeri da bi oslabio
napon prostornih silnica koje ih povezuju, pa se jasno osjeća
da oba prostorna subjekta pripadaju istoj urbanoj cjelini.
Dakle, na istočnom dijelu današnjeg Dubrovnika susrela su se dva
zasebna i sasvim različita, ali oba vrlo atraktivna segmenta njegova
prostora: stari grad kao njegoro ishodište, zgusnuta jezgra ukupnog
gradskog prostora, njegov najdragocjeniji dio i najveća gradograditeljska
i graditeljska vrijednost, a u moru na primjerenoj udaljenosti
o njegovu boku izronio je otok Lokrum, najveća prirodna vrijednost
Dubrovnika.
l dvije izuzetne prostorne vrijednosti stoje tu jedna naspram
drugoj, takoreći jedna drugoj nadohvat ruke: stari Dubrovnik i
njegov otok Lokrum. Jedna od tih dviju vrijednosti jedinstven
je artefakt, dok panoramski gledano drugom dominira element prirode,
Odijeljene su i u isto vrijeme spojene neutralnim elementom morsko favoir-poširokom
trakom morskog kanala, koji se među njih provlači i prati razgibano
povijesnu obalnu liniju kopna i Lokruma.
Ove se dvije po svom karakteru različite prostorne pojave u gradskom
pejsažu Dubrovnika veoma skladno dopunjuju pridonoseći osebujnoj
ljepoti panorame.
Izuzetnost otoka Lokruma u gradskom prostoru Dubrovnika ogleda
se, dakle, prvenstveno u njegovu položaju i prostornom odnosu
prema staroj gradskoj jezgri. A Lokrum se u tom prostoru smjestio
ne zagrađujući tu jezgru i ne sprečavajući neposredan susret visokog
kamenog zida poduprtog okomitim hridima s otvorenim beskrajem
pučine, već radijalno se pružajući u smjeru jugoistoka približivši
se starom gradu samo ispružajem na svom sjevorozapadnom kraju.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:04
Prostorna uloga Lokruma sastoji se prema tome u njegovu sudjelovanju
u formiranju gradskog pejzaža Dubrovnika, u doprinosu izvanrednoj
artikulaciji njegova istočnog dijela. No time ipak nije iscrpljeno
značenje Lokruma u pejzažu Dubrovnika. Posebna urbana i pejzažna
osobitost otoka Lokruma u prostoru Dubrovnika ogleda se naročito
u činjenici što je najvećim dijelom obrastao bujnom pretežno spontanom
zagasito zelenom vegetacijom. Njegovo zgusnuto zelenilo dominira
panoramom istočno-jugoistočnog prostora grada jednako kao i bijeli
vijenac kamenih zidina s gustim tkivom kamenih zdanja i rdastim
krovovima nad njima.
Za vrijeme rasprava o otoku Lokrumu vođenih u Dubrovniku 1967.
godine uz ostalo napisali smo i ovo: "Potpuno obrastao vegetacijom
(misli se na Lokrum -op. B. Š.)" ... on je harmonična protuteža
kompaktnom bloku kamenog grada. On akcentira i uveličava postojanje
ovog jedinstvanog grada, pa je prema tome njegova uloga u pejzažu
Dubrovnika veoma značajna.
Zamislimo li Lokrum bez vegetacije, kao goli kameni otok, uviđamo
da se njegovo značenje u ovom predjelu s estetskog stanovišta,
a to znači sa stanovišta ljepote i privlačnosti predjela, iz temelja
mijenja. U tom slučaju Lokrum bi predstavljao nepoželjan kontinuitet
kamenoj cjelini grada, umrtvljavao bi atraktivnost ovog grada
u pejzažu, oslabio bi njegov položaj u estetskom odnosu u atraktivnom
smislu.
Dakle, potreban nam je Lokrum prekriven vegetacijom radi potpunije
ljepote grada i predjela u kojem leži.
Ovoj ocjeni prostornog i pejzažnog značenja zelenog Lokruma,
koju smo izrekli i objavili prije dvadeset godina, ne bismo imali
ni sada što dodati. Sasvim je sigurno da se zeleni Lokrum i bijeli
kameni grad skladno upotpunjuju tvoreći jedinstven, prepoznatljiv
i izuzetno dopadljiv krajobraz.
u formiranju gradskog pejzaža Dubrovnika, u doprinosu izvanrednoj
artikulaciji njegova istočnog dijela. No time ipak nije iscrpljeno
značenje Lokruma u pejzažu Dubrovnika. Posebna urbana i pejzažna
osobitost otoka Lokruma u prostoru Dubrovnika ogleda se naročito
u činjenici što je najvećim dijelom obrastao bujnom pretežno spontanom
zagasito zelenom vegetacijom. Njegovo zgusnuto zelenilo dominira
panoramom istočno-jugoistočnog prostora grada jednako kao i bijeli
vijenac kamenih zidina s gustim tkivom kamenih zdanja i rdastim
krovovima nad njima.
Za vrijeme rasprava o otoku Lokrumu vođenih u Dubrovniku 1967.
godine uz ostalo napisali smo i ovo: "Potpuno obrastao vegetacijom
(misli se na Lokrum -op. B. Š.)" ... on je harmonična protuteža
kompaktnom bloku kamenog grada. On akcentira i uveličava postojanje
ovog jedinstvanog grada, pa je prema tome njegova uloga u pejzažu
Dubrovnika veoma značajna.
Zamislimo li Lokrum bez vegetacije, kao goli kameni otok, uviđamo
da se njegovo značenje u ovom predjelu s estetskog stanovišta,
a to znači sa stanovišta ljepote i privlačnosti predjela, iz temelja
mijenja. U tom slučaju Lokrum bi predstavljao nepoželjan kontinuitet
kamenoj cjelini grada, umrtvljavao bi atraktivnost ovog grada
u pejzažu, oslabio bi njegov položaj u estetskom odnosu u atraktivnom
smislu.
Dakle, potreban nam je Lokrum prekriven vegetacijom radi potpunije
ljepote grada i predjela u kojem leži.
Ovoj ocjeni prostornog i pejzažnog značenja zelenog Lokruma,
koju smo izrekli i objavili prije dvadeset godina, ne bismo imali
ni sada što dodati. Sasvim je sigurno da se zeleni Lokrum i bijeli
kameni grad skladno upotpunjuju tvoreći jedinstven, prepoznatljiv
i izuzetno dopadljiv krajobraz.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Nastanak, razvoj i obilježja Lokrumskih vrtova i perivoja
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:11
Otok Lokrum danas je vrlo poznat rekreacijski objekt ne samo
Dubrovnika već i čitava našeg primorja, iako je tome u prilog
išla osobitost njegova položaja i njegov istaknuti udjel u urbanom
pejzažu Dubrovnika, posebno s obzirom na blizinu čuvenog starog
grada, zatim s obzirom na veličinu te njegovu zanimljivu horizontalnu
i vertikalnu raščlanjenost, a naročito pak s obzirom na izvanrednu
obraslost otoka bujnom vegetacijom, zbog čega je Lokrum i proglašen
rezervatom, tome je posebno pridonijela i činjenica što je otok
danas ujedno i veliki gradski perivoj.
Povijest preobrazbe Lokruma od divljeg otoka do najvećeg perivoja
Dubrovnika vrlo je duga i zanimljiva.
Počeci preobrazbe začeli su se, što je i razumljivo, na najnižem
planu otoka, na prostranoj oniskoj zaravni jugoistočnog dijela
otoka, koja se od lučice Portoč provlači između dviju uzvišica
i Ijevkasto širi prema pučini između Mrtvog mora i Dumanjskih
banja. Tu zaravan najvećim dijelom tvori plodno tlo.
U povijesti razvoja dubrovačkih vrtova lokrumski vrtovi zauzimlju
istaknuto mjesto.
Početkom XI. stoljeća pa sve do današnjeg vremena na tom je dijelu
otoka neprestano čovjek uređivao prostor, pa je već u davnoj prošlosti
taj ravniji i plodniji predjel otoka mijenjao svoj prirodni karakter.
Sa samostanom benediktinaca u žarištu ta je zaravan već dosta
rano bila pretvorena u kultivirani prostor. Svakako, činjenica
je da su blag reljef, plodno i dovoljno duboko tlo te lakši pristup
otoku morem na tom mjestu, jer postoji relativno zaštićena lučica,
uvjetovali da je baš taj dio otoka izabran kao najprikladniji
za lokaciju samostana, crkve i nastambi.
Poznato je da su se u srednjem vijeku uz samostane stvarali manji
ili veći sklopovi obradivih površina za uzgoj kultura potrebnih
u prehrani i liječenju redovnika, l ovdje na Lokrumu iskrčena
je spontana vegetacija, a iskrčeno tlo privedeno je kulturi, što
je svakako bilo nužno za izdržavanje samostanske i još k tome
otočke kolonije.
Tako je na niskoj zaštićenoj zaravni okrenutoj suncu i pučini
pred mnogo stoljeća počelo stvaranje lokrumskih vrtova. Kao i
ostali srednjovjekovni prigradski dubrovački vrtovi, tako su i
ovi lokrumski od svog postanka najvećim dijelom spadali u grupu
takozvanih korisnih vrtova. Ti su korisni vrtovi bili oblik najintenzivnije
obrađenih agrarnih prostora. U njima su se gajile kulture koje
su zahtijevale osobito poznavanje uzgojnih vještina.
Prema nekim pretpostavkama i ime samog otoka upućuje na to da
Lokrum nije bio samo šumoviti otok nadohvat Grada, već da je na
njemu od davnine bilo uzgajano vrijedno bilje, koje se koristilo
blagim podnebljem i zaštićenim staništem. Zapravo, postoji tumačenje
da je ime otoka postalo od riječi "acrumen", što znači
kiselo voće, odnosno agrum, što je zajednički naziv za neke korisne
vrste citrusa. Kako je ime otoka starije od dolaska benediktinaca
na njega, po toj bi se pretpostavci moglo smatrati da je dio površine
na Lokrumu bio kultiviran već i ranije.
Dubrovnika već i čitava našeg primorja, iako je tome u prilog
išla osobitost njegova položaja i njegov istaknuti udjel u urbanom
pejzažu Dubrovnika, posebno s obzirom na blizinu čuvenog starog
grada, zatim s obzirom na veličinu te njegovu zanimljivu horizontalnu
i vertikalnu raščlanjenost, a naročito pak s obzirom na izvanrednu
obraslost otoka bujnom vegetacijom, zbog čega je Lokrum i proglašen
rezervatom, tome je posebno pridonijela i činjenica što je otok
danas ujedno i veliki gradski perivoj.
Povijest preobrazbe Lokruma od divljeg otoka do najvećeg perivoja
Dubrovnika vrlo je duga i zanimljiva.
Počeci preobrazbe začeli su se, što je i razumljivo, na najnižem
planu otoka, na prostranoj oniskoj zaravni jugoistočnog dijela
otoka, koja se od lučice Portoč provlači između dviju uzvišica
i Ijevkasto širi prema pučini između Mrtvog mora i Dumanjskih
banja. Tu zaravan najvećim dijelom tvori plodno tlo.
U povijesti razvoja dubrovačkih vrtova lokrumski vrtovi zauzimlju
istaknuto mjesto.
Početkom XI. stoljeća pa sve do današnjeg vremena na tom je dijelu
otoka neprestano čovjek uređivao prostor, pa je već u davnoj prošlosti
taj ravniji i plodniji predjel otoka mijenjao svoj prirodni karakter.
Sa samostanom benediktinaca u žarištu ta je zaravan već dosta
rano bila pretvorena u kultivirani prostor. Svakako, činjenica
je da su blag reljef, plodno i dovoljno duboko tlo te lakši pristup
otoku morem na tom mjestu, jer postoji relativno zaštićena lučica,
uvjetovali da je baš taj dio otoka izabran kao najprikladniji
za lokaciju samostana, crkve i nastambi.
Poznato je da su se u srednjem vijeku uz samostane stvarali manji
ili veći sklopovi obradivih površina za uzgoj kultura potrebnih
u prehrani i liječenju redovnika, l ovdje na Lokrumu iskrčena
je spontana vegetacija, a iskrčeno tlo privedeno je kulturi, što
je svakako bilo nužno za izdržavanje samostanske i još k tome
otočke kolonije.
Tako je na niskoj zaštićenoj zaravni okrenutoj suncu i pučini
pred mnogo stoljeća počelo stvaranje lokrumskih vrtova. Kao i
ostali srednjovjekovni prigradski dubrovački vrtovi, tako su i
ovi lokrumski od svog postanka najvećim dijelom spadali u grupu
takozvanih korisnih vrtova. Ti su korisni vrtovi bili oblik najintenzivnije
obrađenih agrarnih prostora. U njima su se gajile kulture koje
su zahtijevale osobito poznavanje uzgojnih vještina.
Prema nekim pretpostavkama i ime samog otoka upućuje na to da
Lokrum nije bio samo šumoviti otok nadohvat Grada, već da je na
njemu od davnine bilo uzgajano vrijedno bilje, koje se koristilo
blagim podnebljem i zaštićenim staništem. Zapravo, postoji tumačenje
da je ime otoka postalo od riječi "acrumen", što znači
kiselo voće, odnosno agrum, što je zajednički naziv za neke korisne
vrste citrusa. Kako je ime otoka starije od dolaska benediktinaca
na njega, po toj bi se pretpostavci moglo smatrati da je dio površine
na Lokrumu bio kultiviran već i ranije.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:11
O njegovanosti lokrumske zaravni piše i De Diversis u svom poznatom
"Opisu Dubrovnika" iz 1440. godine. Tu on bilježi: "...
na otoku koji se zove Lokrum, nalazi se drugi manastir i opatija
crnih fratara u habitu svetog Benedikta. Oni imaju vrlo velike
prihode. Tamo su hramovi preblažene Djevice Marije i svetog Benedikta
kao i stanovi fratara kojih ima više. Tu je i ubožište siromašnih
svjetovnjaka, koji se izdržavaju od prihoda opatije. Cijeli otok
pripada manastiru. Na njemu ima mnogo vinograda koji daju dobro
vino, plodnih povrtnjaka i lijepih vrtova." (Označio B. Š.)
"Na otoku ne živi i ne radi nitko osim opata, fratara i tih
siromaha i nema neke druge kuće osim samostanskih zgrada. Kada
je more mirno, tamo ponekad dolaze građani i stranci iz pobožnosti
ili radi okrepljenja duše i tijela.
Navedeni De Diversisov opis Lokruma daje više vrlo zanimljivih
podataka za ovo razmatranje. Kao što je poznato, otok je bio pod
upravom bogate lokrumske opatije, koja je raspolagala imanjima
i na drugim predjelima dubrovačkog teritorija. Prostor oko samostana
na lokrumskoj zaravni bio je obrađen, a uzgajale su se vrlo vrijedne
kulture kao što su vinova loza, uzgoj koje je već odrana bio vrlo
raširen na dubrovačkom tlu, te razno povrće. De Diversis pak ne
spominje samo vinograde I povrtnjake, koji su u prigradskim prostorima
imali karakter takozvanih korisnih vrtova, već on govori i o lijepim
vrtovima. On je vjerojatno time označio onu kategoriju kultiviranih
prostora u blizini i u sklopu samostana i nastambi koji su, zahvaljujući
svom polikulturnom karakteru obilježenom zanimljivim stablima
u to vrijeme najčešće voćki, pa voćnim i aromatskim grmovima te
zeljastim i cvjetnim biljkama, zračili posebnim ugođajem privlačeći
pažnju ne samo stanovnika Lokruma već i posjetilaca, kojih je,
kako vidimo, već i u ono vrijeme bilo. Zapravo već se i tada ponekad
na Lokrum dolazilo radi provoda i užitka, čemu su uz uređene vinograde
i povrtnjake posebno pridonosili i lijepi vrtovi odnosno voćnjaci
i cvjetnjaci skladno složeni.
Na Lokrumu se, kao i kod nekih drugih samostana na dubrovačkom
području, pored njegovanih korisnih vrtova u sklopu poljoprivrednog
posjeda unutar samog samostanskog sklopa javlja i drugi oblik
vrta. Radi se o klaustarskom vrtu uređenom u otvorenom dijelu
klaustarskog prostora. Pored toga što je i takav vrt često imao
korisnu funkciju, on je ipak ponajprije bio poseban ugođajni prostor
namijenjen duhovnim potrebama, pa se može tretirati posebnim tipom
vrta za ugodu.
"Opisu Dubrovnika" iz 1440. godine. Tu on bilježi: "...
na otoku koji se zove Lokrum, nalazi se drugi manastir i opatija
crnih fratara u habitu svetog Benedikta. Oni imaju vrlo velike
prihode. Tamo su hramovi preblažene Djevice Marije i svetog Benedikta
kao i stanovi fratara kojih ima više. Tu je i ubožište siromašnih
svjetovnjaka, koji se izdržavaju od prihoda opatije. Cijeli otok
pripada manastiru. Na njemu ima mnogo vinograda koji daju dobro
vino, plodnih povrtnjaka i lijepih vrtova." (Označio B. Š.)
"Na otoku ne živi i ne radi nitko osim opata, fratara i tih
siromaha i nema neke druge kuće osim samostanskih zgrada. Kada
je more mirno, tamo ponekad dolaze građani i stranci iz pobožnosti
ili radi okrepljenja duše i tijela.
Navedeni De Diversisov opis Lokruma daje više vrlo zanimljivih
podataka za ovo razmatranje. Kao što je poznato, otok je bio pod
upravom bogate lokrumske opatije, koja je raspolagala imanjima
i na drugim predjelima dubrovačkog teritorija. Prostor oko samostana
na lokrumskoj zaravni bio je obrađen, a uzgajale su se vrlo vrijedne
kulture kao što su vinova loza, uzgoj koje je već odrana bio vrlo
raširen na dubrovačkom tlu, te razno povrće. De Diversis pak ne
spominje samo vinograde I povrtnjake, koji su u prigradskim prostorima
imali karakter takozvanih korisnih vrtova, već on govori i o lijepim
vrtovima. On je vjerojatno time označio onu kategoriju kultiviranih
prostora u blizini i u sklopu samostana i nastambi koji su, zahvaljujući
svom polikulturnom karakteru obilježenom zanimljivim stablima
u to vrijeme najčešće voćki, pa voćnim i aromatskim grmovima te
zeljastim i cvjetnim biljkama, zračili posebnim ugođajem privlačeći
pažnju ne samo stanovnika Lokruma već i posjetilaca, kojih je,
kako vidimo, već i u ono vrijeme bilo. Zapravo već se i tada ponekad
na Lokrum dolazilo radi provoda i užitka, čemu su uz uređene vinograde
i povrtnjake posebno pridonosili i lijepi vrtovi odnosno voćnjaci
i cvjetnjaci skladno složeni.
Na Lokrumu se, kao i kod nekih drugih samostana na dubrovačkom
području, pored njegovanih korisnih vrtova u sklopu poljoprivrednog
posjeda unutar samog samostanskog sklopa javlja i drugi oblik
vrta. Radi se o klaustarskom vrtu uređenom u otvorenom dijelu
klaustarskog prostora. Pored toga što je i takav vrt često imao
korisnu funkciju, on je ipak ponajprije bio poseban ugođajni prostor
namijenjen duhovnim potrebama, pa se može tretirati posebnim tipom
vrta za ugodu.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:12
l danas u klaustru samostana na Lokrumu, kojem su u velikom potresu
bila porušena dva krila, postoji vrt (si. 1), koji je tamo najvjerojatnije
bio uspostavljen u vrijeme kada je klaustar izgrađen (XV/XVI stoljeće).
Sada je u tom vrtu zastupljeno uglavnom drveće i grmlje stranog
porijekla. No tu je i šimširova živica, koja se u vrtovima susjednih
zemalja javlja već dosta rano, a kojom je i lokrumski klaustarski
vrt uobličen u geometrijske likove. Svakako, ovaj klaustarski
vrt s višestoljetnim kontinuitetom predstavlja prostor naročita
povijesnog značenja u sklopu lokrumskih vrtova i perivoja.
Nešto mlađi podatak od De Diversisova, koji se odnosi na uređene
prostore Lokruma, ali i taj vrlo dragocjen jer samo potvrđuje
onaj De Diversisov, dolazi nam od Serafina Razzia. On u svojoj
"Povijesti Dubrovnika s kraja XVI. stoljeća govoreći o Lokrumu
također kaže da na otoku postoji "samo jedna opatija i izvanredan
benediktinski samostan, koji je sagradila... Republika Dubrovačka,
s prekrasnim vrtovima i vinogradima, na ravnom dijelu otoka prema
jugu i istoku".
bila porušena dva krila, postoji vrt (si. 1), koji je tamo najvjerojatnije
bio uspostavljen u vrijeme kada je klaustar izgrađen (XV/XVI stoljeće).
Sada je u tom vrtu zastupljeno uglavnom drveće i grmlje stranog
porijekla. No tu je i šimširova živica, koja se u vrtovima susjednih
zemalja javlja već dosta rano, a kojom je i lokrumski klaustarski
vrt uobličen u geometrijske likove. Svakako, ovaj klaustarski
vrt s višestoljetnim kontinuitetom predstavlja prostor naročita
povijesnog značenja u sklopu lokrumskih vrtova i perivoja.
Nešto mlađi podatak od De Diversisova, koji se odnosi na uređene
prostore Lokruma, ali i taj vrlo dragocjen jer samo potvrđuje
onaj De Diversisov, dolazi nam od Serafina Razzia. On u svojoj
"Povijesti Dubrovnika s kraja XVI. stoljeća govoreći o Lokrumu
također kaže da na otoku postoji "samo jedna opatija i izvanredan
benediktinski samostan, koji je sagradila... Republika Dubrovačka,
s prekrasnim vrtovima i vinogradima, na ravnom dijelu otoka prema
jugu i istoku".
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:12
O starijoj povijesti lokrumskih vrtova teško je zasada kazati
nešto više, no spomenuti izvori sasvim jasno govore da ta povijest
seže u dosta daleku prošlost, pa istraživanja u tom pravcu treba
nastaviti.
Sasvim posebno razdoblje ne samo za vrtove na otočkoj zaravni
već i za čitav Lokrum započinje prelaskom otoka u posjed nadvojvode
Ferdinanda Maksimilijana Habsburškog 1859. godine. To je vrijeme
kada počinje novija povijest vrtnog i pejzažnog oblikovanja i
uređivanja Lokruma.
Profesor botanike na padovanskom univerzitetu Šibenčanin Robert
Visiani prilikom svog posjeta otoku 1863. godine potvrdio je da
se oko samostana, a u to vrijeme preuređenog nadvojvodina dvorca,
zelene i cvjetaju vrtovi, povrtnjaci, maslinjaci i vinogradi,
koji ga okružuju. No pretvaranje Lokruma u ladanjski objekt austrijskog
nadvojvode bila je takva promjena u pristupu njegovu uređivanju
koja je značila ne samo posebno oblikovanje prostora oko dvorca
već i provođenje niza oblikovnih zahvata kojima je postupno čitav
otok pretvoren u perivoj. Nastavilo se i dalje s brižljivim njegovanjem
poljoprivrednih kultura na prostoru oko samostana: vinograda,
voćnjaka i maslinjaka. To je također bilo u skladu s ladanjskom
namjenom otoka. Do danas se tu očuvao pejzažno vrijedan maslinjak
sa sjeverne strane od sklopa dvorca. Ipak, treba istaknuti da
se tada težište stavlja na vrtnoarhitektonsko i pejzažno uređenje
otoka.
Od vrtnoarhitektonskih zahvata provedenih u tom vremenu treba
najprije spomenuti uređivanje sastava vrtnih teresa podignutih
uz sklop dvorca s orijentacijom prema moru. Te vrtne terase zajedno
s klaustarskim vrtom postale su intimnim vrtom dvorca, koji je
s istočne strane omeđen zgradom, s južne i sa sjeverne strane
ograđen vrtnim zidom, a na zapadnoj strani otvoren pogledu na
more.
nešto više, no spomenuti izvori sasvim jasno govore da ta povijest
seže u dosta daleku prošlost, pa istraživanja u tom pravcu treba
nastaviti.
Sasvim posebno razdoblje ne samo za vrtove na otočkoj zaravni
već i za čitav Lokrum započinje prelaskom otoka u posjed nadvojvode
Ferdinanda Maksimilijana Habsburškog 1859. godine. To je vrijeme
kada počinje novija povijest vrtnog i pejzažnog oblikovanja i
uređivanja Lokruma.
Profesor botanike na padovanskom univerzitetu Šibenčanin Robert
Visiani prilikom svog posjeta otoku 1863. godine potvrdio je da
se oko samostana, a u to vrijeme preuređenog nadvojvodina dvorca,
zelene i cvjetaju vrtovi, povrtnjaci, maslinjaci i vinogradi,
koji ga okružuju. No pretvaranje Lokruma u ladanjski objekt austrijskog
nadvojvode bila je takva promjena u pristupu njegovu uređivanju
koja je značila ne samo posebno oblikovanje prostora oko dvorca
već i provođenje niza oblikovnih zahvata kojima je postupno čitav
otok pretvoren u perivoj. Nastavilo se i dalje s brižljivim njegovanjem
poljoprivrednih kultura na prostoru oko samostana: vinograda,
voćnjaka i maslinjaka. To je također bilo u skladu s ladanjskom
namjenom otoka. Do danas se tu očuvao pejzažno vrijedan maslinjak
sa sjeverne strane od sklopa dvorca. Ipak, treba istaknuti da
se tada težište stavlja na vrtnoarhitektonsko i pejzažno uređenje
otoka.
Od vrtnoarhitektonskih zahvata provedenih u tom vremenu treba
najprije spomenuti uređivanje sastava vrtnih teresa podignutih
uz sklop dvorca s orijentacijom prema moru. Te vrtne terase zajedno
s klaustarskim vrtom postale su intimnim vrtom dvorca, koji je
s istočne strane omeđen zgradom, s južne i sa sjeverne strane
ograđen vrtnim zidom, a na zapadnoj strani otvoren pogledu na
more.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:12
Prolazom kroz vrata u zapadnom krilu ogradnog zida klaustarskog
vrta i dolaskom na najvišu terasu, koja svojom dužinom prati taj
zid dok se na sjevernom dijelu okomito prelama u četvrtasto prošireni
krak, nailazi se na široko i s obzirom na ograničenu veličinu
tog vrta gotovo monumentalno stepenište izgrađeno od fino klesana
kamena. S obje strane prilaza stepeništu tu su još uvijek po dva
primjerka stupaste tise, koji se javljaju kao pogodan biljni prostorni
element u geometrijski oblikovanim vrtovima. One ovdje naglašavaju
pravac kretanja stepeništem prema najnižoj i najprostranijoj vrtnoj
terasi. Tu prostraniju terasu križaju dvije okomito postavljene
staze, na križištu kojih se nalazilo fino klesano profilirano
kameno postolje, na kojem je stajala ukrasna vaza ili neki drugi
ukrasni predmet. Jedna od tih staza vodi od širokog stepeništa
prema vidikovcu s kamenom klupom na rubnom zidiću odakle puca
pogled na pučinu. Okomito na tu ide staza, koja s jedne strane
završava vratima u južnom krilu ogradnog zida vrta, kroz koja
se izlazi iz ograđenog sklopa dvorca prema otvorenim južnim površinama,
sada livadama a u ono vrijeme maslinjacima, i Mrtvom moru, a na
suprotnoj sjevernoj strani vodi preko omanjeg ali također lijepo
klesanog stepeništa do bočne vrtne terase, čiju podužu osovinu
predstavlja staza u produžetku one pridošle s donje terase. U
osovini ove uže bočne a po visini srednje terase nalaze se u razmaku
sa svake strane od finoklesanog kamena središnjeg postamenta po
jedan stari primjerak cikasa, koji su tu od vremena uređivanja
ovog vrta. To su najvjerojatnije najviši i najstariji postojeći
primjerci cikasa u nas. Uza zid ove srednje terase očuvao se i
izvanredan primjerak kokulusa sa slikovito izvijenim deblom i
mjestimice sraslim granama. Zavrćući malim stepeništem od nekoliko
stepenica na kraju ove srednje i s tri zida uokvirene terase,
pred kojom se bio pružio mali rasadnik iz neutvrđenog vremena,
dolazi se na sjeverni bočni krak već spomenute najviše i- pristupne
terase. Taj prošireni četvrtasti krak bio je oblikovan kao poseban
odjel vrta s fino klesanim kamenim postoljem i drugim ukrasom
u sredini. S tog se proširenja prelazilo na podužni dio terase,
gdje su vrata klaustarskog vrta s jedne a veliko stepenište s
druge strane.
Izuzev spomenutih malobrojnih primjeraka, izvorni biljni element
tih vrtnih terasa, posebno pak gledano s oblikovnog stajališta,
ili je propao ili se deformirao. Uglavnom su nestali i kameni
inventar i ukrasni elementi. Zato su ovi vrtovi u dobroj mjeri
izgubili dio svog izvornog izgleda i nekadašnje atraktivnosti
dvorskog vrta.
vrta i dolaskom na najvišu terasu, koja svojom dužinom prati taj
zid dok se na sjevernom dijelu okomito prelama u četvrtasto prošireni
krak, nailazi se na široko i s obzirom na ograničenu veličinu
tog vrta gotovo monumentalno stepenište izgrađeno od fino klesana
kamena. S obje strane prilaza stepeništu tu su još uvijek po dva
primjerka stupaste tise, koji se javljaju kao pogodan biljni prostorni
element u geometrijski oblikovanim vrtovima. One ovdje naglašavaju
pravac kretanja stepeništem prema najnižoj i najprostranijoj vrtnoj
terasi. Tu prostraniju terasu križaju dvije okomito postavljene
staze, na križištu kojih se nalazilo fino klesano profilirano
kameno postolje, na kojem je stajala ukrasna vaza ili neki drugi
ukrasni predmet. Jedna od tih staza vodi od širokog stepeništa
prema vidikovcu s kamenom klupom na rubnom zidiću odakle puca
pogled na pučinu. Okomito na tu ide staza, koja s jedne strane
završava vratima u južnom krilu ogradnog zida vrta, kroz koja
se izlazi iz ograđenog sklopa dvorca prema otvorenim južnim površinama,
sada livadama a u ono vrijeme maslinjacima, i Mrtvom moru, a na
suprotnoj sjevernoj strani vodi preko omanjeg ali također lijepo
klesanog stepeništa do bočne vrtne terase, čiju podužu osovinu
predstavlja staza u produžetku one pridošle s donje terase. U
osovini ove uže bočne a po visini srednje terase nalaze se u razmaku
sa svake strane od finoklesanog kamena središnjeg postamenta po
jedan stari primjerak cikasa, koji su tu od vremena uređivanja
ovog vrta. To su najvjerojatnije najviši i najstariji postojeći
primjerci cikasa u nas. Uza zid ove srednje terase očuvao se i
izvanredan primjerak kokulusa sa slikovito izvijenim deblom i
mjestimice sraslim granama. Zavrćući malim stepeništem od nekoliko
stepenica na kraju ove srednje i s tri zida uokvirene terase,
pred kojom se bio pružio mali rasadnik iz neutvrđenog vremena,
dolazi se na sjeverni bočni krak već spomenute najviše i- pristupne
terase. Taj prošireni četvrtasti krak bio je oblikovan kao poseban
odjel vrta s fino klesanim kamenim postoljem i drugim ukrasom
u sredini. S tog se proširenja prelazilo na podužni dio terase,
gdje su vrata klaustarskog vrta s jedne a veliko stepenište s
druge strane.
Izuzev spomenutih malobrojnih primjeraka, izvorni biljni element
tih vrtnih terasa, posebno pak gledano s oblikovnog stajališta,
ili je propao ili se deformirao. Uglavnom su nestali i kameni
inventar i ukrasni elementi. Zato su ovi vrtovi u dobroj mjeri
izgubili dio svog izvornog izgleda i nekadašnje atraktivnosti
dvorskog vrta.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:14
S obzirom na način uređenja vidljivo je da je ovaj sustav terasastih
vrtova unutar sklopa dvorca bio oblikovan u duhu mediteranske
vrtnooblikovne tradicije, riješen na formalan način s četverokutnim
terasama, s geometrijski uobličenim vrtnim likovima na pojedinim
terasama s manje ili više izraženom aksijalnošću i simetrijom
te nekim tradicionalnim ali i egzotičnim biljnim elementima. Sve
to govori da je vrt bio uređen klasicističkom manirom i da je
mogao nastati u vrijeme kada se uređivao i Maksimilijanov dvorac.
Po svojim oblikovnim obilježjima ovaj vrt predstavlja vrlo značajan
spomenik vrtne odnosno pejzažne arhitekture XIX. stoljeća na našem
primorju.
vrtova unutar sklopa dvorca bio oblikovan u duhu mediteranske
vrtnooblikovne tradicije, riješen na formalan način s četverokutnim
terasama, s geometrijski uobličenim vrtnim likovima na pojedinim
terasama s manje ili više izraženom aksijalnošću i simetrijom
te nekim tradicionalnim ali i egzotičnim biljnim elementima. Sve
to govori da je vrt bio uređen klasicističkom manirom i da je
mogao nastati u vrijeme kada se uređivao i Maksimilijanov dvorac.
Po svojim oblikovnim obilježjima ovaj vrt predstavlja vrlo značajan
spomenik vrtne odnosno pejzažne arhitekture XIX. stoljeća na našem
primorju.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Re: Lokrum
od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:15
Dolaskom Lokruma u posjed Maksimilijana podizanjem ovih terasastih
vrtova nije bilo iscrpljeno vrtno i pejzažno uređivanje otoka.
Ta se aktivnost nastavlja i okretanjem jednoj specifičnoj vrtnouzgojnoj
i vrtnooblikovnoj orijentaciji: uzgajanju i primjeni različitog
egzotičnog bilja. Tako je prema zamisli i planovima Maksimilijana,
pošto je bio upoznao blagu klimu Lokruma, krajem 1859. godine
bilo započeto s podizanjem aklimatizacijskog vrta za brojne vrste
egzotičnog bilja s raznih strana svijeta, a iz područja analogne
klime ili iz nešto toplijih krajeva. Do proljeća 1863. godine
na Lokrumu se uzgajalo više od šezdeset rodova egzotičnih biljaka.
Na prostoru između Portoča i Mrtvog mora, nedaleko od kultiviranih
gospodarskih površina ali pod izraslim drvećem i unutar makije
iskrčene su bile manje čistine, na kojima su posađene egzotične
vrste drveća, grmlja i trajnica. Okolni gusti sklop prirodne vegetacije
trebao je pri aklimatizaciji poslužiti kao prirodna zaštita mladom
nasadu od vjetrova, studeni i posolice. Iako se slobodno unošenje
egzotičnog bilja u prirodne predjele veoma izraženih izvornih
obilježja i vrijednosti, a takav je i Lokrum, kosi s našim današnjim
gledištima, takav je način postupka aklimatizacije predstavljao
originalnu zamisao.
vrtova nije bilo iscrpljeno vrtno i pejzažno uređivanje otoka.
Ta se aktivnost nastavlja i okretanjem jednoj specifičnoj vrtnouzgojnoj
i vrtnooblikovnoj orijentaciji: uzgajanju i primjeni različitog
egzotičnog bilja. Tako je prema zamisli i planovima Maksimilijana,
pošto je bio upoznao blagu klimu Lokruma, krajem 1859. godine
bilo započeto s podizanjem aklimatizacijskog vrta za brojne vrste
egzotičnog bilja s raznih strana svijeta, a iz područja analogne
klime ili iz nešto toplijih krajeva. Do proljeća 1863. godine
na Lokrumu se uzgajalo više od šezdeset rodova egzotičnih biljaka.
Na prostoru između Portoča i Mrtvog mora, nedaleko od kultiviranih
gospodarskih površina ali pod izraslim drvećem i unutar makije
iskrčene su bile manje čistine, na kojima su posađene egzotične
vrste drveća, grmlja i trajnica. Okolni gusti sklop prirodne vegetacije
trebao je pri aklimatizaciji poslužiti kao prirodna zaštita mladom
nasadu od vjetrova, studeni i posolice. Iako se slobodno unošenje
egzotičnog bilja u prirodne predjele veoma izraženih izvornih
obilježja i vrijednosti, a takav je i Lokrum, kosi s našim današnjim
gledištima, takav je način postupka aklimatizacije predstavljao
originalnu zamisao.
silver_shadow- ♥ QueeN ♥
-
Broj poruka : 9716
Humor : ;o)
Datum upisa : 30.07.2007 -
Strana 1 od 3 • 1, 2, 3
Strana 1 od 3
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu|
|
|