Re: Lokrum

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:15

Koliko god je Maksimilijan kratko upravljao otokom, još su uvijek
prisutni tragovi tog njegova poduhvata u makiji rubnih dijelova
uz današnji perivoj pred samostanom. Tako je rubom jedne staze
i sada prisutna veća grupa slobodno izraslih grmova afričke mirzine,
a u njenoj blizini raste podivljali žutocvjetni jasmin. U blizini
je i zahireni grm kokulusa. Nedaleko od njih unaokolo po makiji
još donedavno rasli su brojni primjerci juke različite dobi, što
upućuje na misao da su se tu s vremenom same reproducirale. Sličan
slučaj je i sa žumarom, niskom lepezastom palmom.
Naš poznati vrtlarski stručnjak starije generacije dr. Zdravko
Arnold, osnivač Zavoda za vrtlarstvo pri Poljoprivrednom fakultetu
u Zagrebu, prvog zavoda orijentiranog na oblikovanje vrtova i
pejzaža u Jugoslaviji, pisao je prije rata o Lokrumu navodeći
brojne rodove i vrste egzotičnog bilja, koje je tu bio zatekao,
a za koje znamo da nisu preživjele vrijeme prošlog rata. Zanimljiv
dokument je, na primjer, njegova fotografija starog i visokog
stabla araukarije izraslog unutar makijskog sklopa, za koje navodi
da je bijedan ostatak nekoć bogate zbirke.
Pokušajem uvođenja u zelenilo Lokruma egzotičnog parkovnog bilja
i formiranjem aklimatizacijskog vrta dobro je bio upoznat i naš
botaničar na glasu, profesor na bečkom univerzitetu, Lujo Adamović.
U svojim poznatim radovima o biljnom svijetu našeg primorja govori
i o lokrumskom perivoju, koji je Maksimilijan bio dao urediti
i žali što je perivoj nazadovao, jer je uz osobito njegovan prostor
/ perivoj bio i pokusni nasad egzotičnog bilja. Adamović ističe
uvjerenje da je Lokrum veoma prikladan za njegovanje različitog
ukrasnog bilja, pa je pisao da bi po njegovu uvjerenju Lokrum
trebao postati ono što je botanička stanica na Helgolandu za područje
Sjevernog mora.
Maksimilijan je, dakle, uz pomoć nama zasada nepoznate stručne
ekipe osnovao i taj prostrani perivoj na istočnoj i jugoistočnoj
strani od dvorca. Taj je prostor u svom užem pristupnom dijelu,
naslućujući makar prema zatečenom stanju, bio također geometrijski
oblikovan, s dugom pristupnom stazom, koja vodi od lučice do dvorca,
i njenom usporednicom, na kojoj se javljaju četvorinasta i kružna
proširenja na križištima od kojih vode kratke poprijeke spojne
staze. Te staze i staza pred dvorcom naglašavaju poduže međusobno
koso postavljene osi tog pravilnije oblikovanog dijela perivoja
uz pristup i pred licem dvorca. Da je taj pristupni i na vrtni
način uređeni dio perivoja mogao biti izveden već u Maksimilijanovo
vrijeme, upućuje i podatak s karte priložene u Visianievu radu
o Lokrumu. Iz karte se vidi da je spomenuti prilazni potez od
Portoča do dvorca kao i prostor pred dvorcom u širini sličnoj
današnjoj legendom označen pod kategorijom "vrtovi i maslinjaci".

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:16

Međutim, radovi na uređenju perivoja na tom dijelu otoka nisu
bili obuhvatili samo uži pojas uz dvorac, već su zahvatili znatno
šire područje. Njima je bio obuhvaćen cijeli šumski kompleks,
na koji se spomenuti prilazni i na vrtni način uređeni dio perivoja
naslanjao. A kako je već i spomenuto, u rubne dijelove tog kompleksa
unosile su se i skupine egzotičnog drveća i grmlja. Radi se o
jugoistočnom dijelu otoka s uzvišenjem oko 40 m n.v., koji je
odijeljen od ostalog povišenog prostora otoka niskom prostranom
zaravni s kultiviranim zemljištem unaokolo dvorca.
Taj predio otoka zaokružen je prostor, koji Visiani u svojoj karti
iskazuje kao šumu ("bosco"), dok sav ostali nekultivirani
prostor, a to je ustvari najveći dio otoka, iskazuje kao makiju
("boscaglia"). Taj šumoviti jugoistočni dio otoka bio
je po svemu sudeći vrlo atraktivan već i prije prelaska otoka
u posjed Maksimilijana, što se razabire iz Visianieva opisa te
šume. Navodi se da je taj predio pored autohtonog grmlja obrastao
i alepskim borovima i pinjolima vrlo zapažene veličine mjestimično,
zatim prelijepim primjercima stabala česvine te lovorom i rogačima.
Moglo bi se na temelju toga prosuđivati da je taj prostrani kompleks
šume s obzirom na sastav i neke značajke nasada već i prije bio
drugačije tretiran i po svoj prilici makar dijelom bio korišten
kao prirodni perivoj. Pored izvanrednih primjeraka i skupina drveća,
koji su se tu tada bili zatekli, poseban indikator koji nas upućuje
na to jesu i nasadi lovora. Njih je Maksimilijan tu bio zatekao,
a njihova prisutnost još je i danas na tom prostoru dosta zapažena.
Spomenuti ćemo da je lovor drvenasta biljka koja je od starine
prisutna u njegovanim vrtovima i perivojima Sredozemlja, a poznato
nam je da se lovor bio sadio i u srednjovjekovnim vrtovima Dubrovnika.
Spomenuti jugoistočni šumoviti dio otoka oblikovan je kao perivoj:
čitav splet krivudavih puteljaka vodi kroz sjenovito zelenilo
starih borova, česvine, lovora i makije. Taj po svom karakteru
i stilskim obilježjima romantični perivoj s brojnim tihim kucima,
s ponekom rustičnom kamenom klupom u osami, bio je zelenim prostorom
specifična ugođaja. Šetnjom se bez napora dolazilo od dvorca diskretno
i neusiljeno uređenog predjela bujnog zelenila podesnog za duže
zadržavanje.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:16

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:18

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:18

Osim mreže krivudavih staza i stazica previđenih klupama i odmorištima,
uz blijede ostatke egzotičnog bilja na njegovim rubnim djelovima,
o radovima i nastojanjima na nekadašnjem uređivanju ovog dijela
otoka govori i ovalni vodnjak, koji se nalazi sred šume, a izgrađen
je od fino klesana i precizno postavljena kamena, ka kojem su
se slijevale vode kanalićima napravljenim uz rubove staza. Ovaj
je vodnjak vjerojatno služio kao spremnik vode za zalijevanje
posađenog stranog bilja na malim čistinama u okviru prirodnog
zelenila za vrijeme ljetnih suša, ali je ujedno bio i vrtnim dekorom
te neočekivanim motivom vodenog ogledala sred gustog mediteranskog
zelenila.
Uza sve već spomenute zahvate i nastojanja novih vlasnika pretvaranje
Lokruma u prostrani perivoj time ipak još uvijek nije bilo dovršeno.
Zapravo, znatno veći dio otoka je onaj koji se od kultiviranih
gospodarskih prostora na otočkoj zaravni proteže prema sjeverozapadu.
Najprije je to središnji izduženi dio otoka visine oko 50 m n.v.,
koji se zatim postupno uzdiže prema najvišem vrhu otoka visine
oko 90 m n.v. smještenim negdje na razmeđi prve i druge trećine
dužine otoka gledano od strane Grada, da bi se postupno od vrha
spuštao prema moru konično se šireći prema obalnoj liniji prelazeći
pritom prema sjeveru u dvije manje glavice, a zapadno završavajući
okomitim hridima. Različitost morfološko-topografskih karakteristika
ovog izduženog sjeverozapadu i sjeveru orijentiranog dijela otoka
u odnosu na prije prikazanu zaokruženu glavicu njegova jugoistočnog
dijela, zatim različitost u slojevitosti i sastavu vegetacijskog
pokrova, koji je ovdje predstavljen fizionomski jednoličnijom
sastojinom razvijene makije, bitno se odrazila i na način pejzažnoarhitektonskog
tretmana.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:18

Ovdje je ponajprije potrebno spomenuti ophodnu stazu, koja kontinuirano
obilazi ovim dijelom otoka s jedne na drugu stranu i koja na primjerenoj
udaljenosti od ruba zelenila neusiljeno prati liniju obale omogućujući
kružnu šetnju otokom. Ova je staza, makar onim dijelom okrenutim
prema kopnu, po svoj prilici bila utrta već od davnine.
U načinu uređenja središnjeg dijela otoka posebno je pak zapažen
oblikovni zahvat koji sačinjava sustav triju pravocrtnih i gotovo
usporedno položenih staza zamjetne dužine od oko pola kilometra.
Srednja od tih triju staza vodi samim hrptom otoka, njegovom vododjeinicom,
počinjući na izdignuću sjeverno od Portoča i završavajući na drugoj
strani u spoju s kružnom stazom oko utvrde na vrhu otoka. Ostale
dvije staze prate ovu srednju bočno svaka sa svoje strane: ona
koja gleda prema kopnu vodi sjeveroistočnom padinom otoka i tangencijalno
se spaja s kružnom stazom oko tvrđave, a ona od strane pučine
vodi jugozapadnom padinom, nastavlja dalje u luku oko široko zaobljenog
sjeverozapadnog kraja otoka i spaja se s jednom obilaznom stazom.
Te tri usporedne longitudinale predstavljaju osmišljen sustav,
što ne dokazuje samo konsekventna pravocrtnost i usporednost,
već također i način izvedbe kao i njihova međusobna povezanost.
Središnja hrptena staza posebno je oblikovana. Ona započinje manjom
kružnom stazom poput prstena, od kojega zatim slijedi omanje uleknuće,
koje se završava ponovnim izdizanjem na visinu otprilike u razini
prvog prstena. Na tom je izdignuću u osovini staze postavljena
druga manja kružna staza, drugi prsten. Od njega s obje njegove
strane bočno se u pravcu spuštaju staze spojnice niza strane otoka,
koje središnju hrptenu stazu spajaju sa spomenutim lateralnim
usporednim stazama.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:19

Te su staze izvedene s posebnom pažnjom. Bile su porubljene kamenim
rubnjacima, mjestimično po potrebi podzidane, zatim kaldrmirane
i nasipane a po potrebi previđene rigolima.
Središnja staza, koja je bila šira od bočnih i složenije oblikovana,
čitavom svojom dužinom sve do pristupa stazi oko vrha otoka bila
je s obje strane popraćena drvoredom piramidalnih čempresa. Taj
se drvored sa strana staze očuvao još samo manjim dijelom. Usporednu
bočnu stazu s kopnene strane također s obje strane prati drvored,
ovdje horizontalnih čempresa. Usporedna bočna staza sa strane
pučine najvećim dijelom svoje dužine podgrađena je kamenim podzidom,
a uz suprotni rub prati je izgrađeni rigol za sakupljanje kišnice.
Ona se jednolično uspinje i s obzirom na izrazitije krševit teren
nije bila praćena sađenim drvoredom, već se s nje otvara privlačan
vidik na pučinu i samostanski kompleks.
Ovi dugi i naglašeni pravci kretanja otokom, od kojih su dva bila
praćena drvoredom, ističu formalni geometrijski koncept uređenja,
čije je polazište također u klasičnim uzorima. No s obzirom na
dinamično izražene prirodne značajke krškog otoka, koje nisu dozvoljavale
postizanje znatnije širine uz prisutne visinske razlike terena,
ti dugi pravci nisu mogli dostići ni približan dojam kakav su
ostavljale aleje poznatijih evropskih klasičnih perivoja. Pa ipak,
ovaj sustav triju usporednih pravocrtnih dugih šetnica s posebno
oblikovanom središnjom stazom zanimljiv je a po svoj prilici i
jedinstven takav pejzažnoarhitektonski pokušaj na neravnom krškom
terenu našeg primorja. Klasicistički koncept vrtnog i pejzažnog
uređenja bio je, dakle, protegnut s vrtova i dijelova perivoja
oko dvorca i na središnji prostor otoka Lokruma.
Tako je zahvaljujući nizu prostornooblikovnih intervencija uz
nekoliko spojnih ophodnih staza na raznim razinama oko širokog
zaobljenog sjeverozapadnog i sjevernog kraja otoka čitav Lokrum
poprimio osnovna obilježja uređenog perivoja.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:19

Čitav je otok bio tretiran perivojem - to pored već prikazanih
osmišljenih zahvata pokazuju i primjeri sporadičnih intervencija
na pojedinim točkama sjeverozapadne polovine otoka. Tako se uz
zaobljene pravce staza oko sjeverozapadnog kraja otoka, tamo od
lazareta pa naokolo s pogledom prema Gradu i pučini, na pojedinim
mjestima javljaju izrasla stabla otprije posađenih čempresa. Ona
prate putove ponegdje u kraćim potezima, a negdje su u grupama
prisutna na križanjima. Njihove visoke tamne krošnje, koje se
hodanjem putovima provedenim kroz makiju zapaze već na izvjesnoj
udaljenosti, pokazuju se kao svojevrsni orijentiri namijenjeni
lakšem snalaženju pri kretanju otokom.
Na temelju prikazanog može se zaključiti da su u drugoj polovini
XIX. stoljeća čitavim prostorom otoka Lokruma bili izvedeni vrlo
opsežni pejzažnooblikovni zahvati koji su otok učinili velikim
perivojem. Bilo je to moguće zahvaljujući tome što je u tom vremenu
dva puta dolazio u posjed austrijske carske kuće: prvi put od
1859. do 1869. godine, kada je o otoku brinuo nadvojvoda Maksimilijan,
i drugi put od 1878. do/1891, godine, kada je posebno zanimanje
za otok bio pokazao prijestolonasljednik Rudolf. Obojica su tragično
završili život, što se odrazilo i na periodičan procvat a zatim
na nazadovanje u poslovima uređivanja i naročito održavanja otoka,
njegovih uređenih prostora, uređaja i gospodarstva. Ipak, temeljni
zahvati na uređenju otoka u tom su razdoblju bili uglavnom završeni,
pa je otada Lokrum najveći uređeni perivoj na području grada Dubrovnika.
Još je jedna činjenica vrijedna posebne pažnje: to je ujedno i
dubrovački perivoj najduljeg trajanja jer se s prvim radovima
uređivanja lokrumskih vrtova bilo započelo još u davnom srednjem
vijeku.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:20

Lokrum je prema tome prvorazredan i jedinstven povijesni objekt
pejzažne arhitekture u nas.
Za uređenje otoka u Maksimilijanovo vrijeme Visiani je naveo
da se izvodilo prema sretno osmišljenom i duhovitom nacrtu.
Nažalost, nije nam pružena mogućnost da pokušamo doći do tih
i drugih nacrta za uređivanje vrtova i perivoja Lokruma, a vjerujemo
da oni postoje u austrijskim arhivima, pa je ovaj prikaz zasnovan
uglavnom na vlastitim prosudbama temeljenim prvenstveno na nalazima
na samom otoku.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća prelaskom otoka
pod upravu dominikanaca Lokrum kao uređeni prigradski otok veoma
izraženih i istaknutih kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti,
uz glas koji je bio stekao kao dvorski objekt, postaje sve zanimljivi
javnosti.
lako su ponekad građani i posjetitelji Dubrovnika na Lokrum
dolazili radi odmora i užitka još u srednjem vijeku, tek se
devedesetih godina prošlog stoljeća otok otvara širem krugu
ljudi. Tada počinju učestalije grupne posjete otoku i njegovim
zanimljivostima. Zna se također da je već 1904. godine postojala
mogućnost prijevoza znatiželjnika, ljubitelja prirode i kupača
čamcem iz gradske luke na otok svakog sata u danu.
Razvojem turizma posjete Lokrumu znatno rastu poslije prvog
svjetskog rata. Nakon drugog svjetskog rata posljednjih su desetljeća
dostigle vrlo visok broj od nekoliko tisuća dnevnih posjeta
u punoj turističkoj sezoni. To govori da je Lokrum danas najposjećeniji
perivoj i veliki rekreacijski objekt Dubrovnika.
Održavanje otoka i njegovih vrtova bilo je između dva rata uz
stručni nadzor iz Dubrovnika povjereno dječjoj ustanovi koja
je uspostavljena na Lokrumu. lako se vodila znatna briga o vrtovima,"
ustanova ipak nije imala dovoljno snage i mogućnosti da cjelovito
obavlja taj zadatak.
Poslije drugog svjetskog rata površine pod poljoprivrednim kulturama
na otoku preuzelo je i neko vrijeme održavalo poljoprivredno
poduzeće "Rasadnik" iz Dubrovnika. Lokrumom kao prostorom
gradskog zelenila upravljala je od svog osnivanja 1953. godine
Gradska ustanova za parkove i ukrasno bilje iz Dubrovnika.
Već prvih godina svog djelovanja ta je ustanova temeljito popravila
sve glavne putove po otoku, koji su bili veoma oštećeni i za
vrijeme rata i neodržavanjem prvih poratnihVjodina. Također
se pristupilo obnavljanju i održavanju vrtova i perivoja. Ta
je ustanova u to vrijeme utvrdila i način zaštite Lokruma od
eventualnih šumskih požara, fra se zaštita temeljila na postavci
da treba dobro urediti i održavati vrlo razgraprjen sustav puteva
i staza, a ne okomito krčiti prosjeke koje panoramski devatviraju
osobito vrijedne predjele prirode.
Godine 1958. Lokrum preuzima Biološki institut JAZU iz Dubrovnika,
unutar kojega se nakon izvjesnog vremena formirala posebna radna
jedinica koja se bavila prijevozom putnika na Lokrum te uređivanjem
i nadziranjem otoka. Godine 1968. to je dovelo i do osnivanja
posebne ustanove, pod nazivom Rezervat Lokrum, koja je preuzela
brigu o daljnjem održavanju i unapređivanju otoka.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:20

Godine 1959. na inicijativu tadašnjeg direktora Biološkog instituta
dr. Tome Gamulina bila je osnovana posebna stručna komisija
sastavljena od unutrašnjih i vanjskih članova, koja se pozabavila
problemima daljnjeg uređivanja i razvoja zelenih prostora Lokruma.
Kako je Lokrum već od davnina raspolagao obradivim zemljištem,
a kako je stoljeće unatrag već bio poslužio i kao objekt pogodan
za introdukciju i aklimatizaciju bilja stranog porijekla sličnih
podneblja, na prijedlog te komisije bilo je pored ostalog odlučeno
da se na nekadašnjim poljoprivrednim, a tada već zapuštenim,
površinama sjeverno od samostana osnuje vrt za aklimatuzaciju
egzota.
Izrada projekta za uređenje tog vrta bila je povjerena autoru
ovog napisa. Projekt je bio izrađen 1960. godine, a iste je
godine radom na introdukciji egzotičnog bilja te realizaciji
uređivanja vrta prema prihvaćenom projektu bio započeo dr. Lav
Rajevski. Zahvaljujući njegovu dugogodišnjem radu danas je to
vrijedan i zanimljiv botanički vrt i pored toga što još uvijek
nije do kraja uređen.
Godine 1970. grupi stručnjaka bila je povjerena izrada posebne
studije o Lokrumu, o njegovim vrijednostima te pravcima njegova
uređenja i korištenja. Naručilac studije bio je Republički zavod
za zaštitu prirode SR Hrvatske. Zaseban elaborat u njenom sklopu
odnosio se i na vrtove Lokruma, a izradio ga je također autor
ovog napisa. Sastavni dio elaborata bio je i nacrtni programski
prikaz pojedinih kategorija zelenih prostora. Obrađeni su i
prikazani ovi vrtni prostori: klaustarski vrt, vrtovi samostanskih
terasa, perivoj pred samostanom, zeleni prostori kupališta,
pejzažni maslinjak, vrt egzota i maslinjak u Lazaretu. Za svaki
od tih prostora bio je dat prikaz stanja, označeni su bili pravci
i mogućnosti uređenja, a sve to u skladu sa statusom otoka kao
zaštićenog prirodnog rezervata kao i činjenicom da je Lokrum
istaknuti kupališni i rekreacijski predjel Dubrovnika.
Brojni zahvati učinjeni su posljednjih desetljeća na uređivanju
nekih dijelova otoka i na rješavanju nekih njegovih vitalnih
problema. Kroz posljednje dvije decenije posebno se ističu radovi
na uređenju kupalištnih zona i na uređenju infrastrukture otoka
(voda, struja, telefon i dr.), što stvara uvjete za organiziranije
korištenje i bolje čuvanje i zaštitu otoka.
Za kraj nam se čini potrebnim naglasiti da je pejzažnoarhitektonsko
nasljeđe Lokruma izvanredna umjetnička i kulturnopovijesna vrijednost,
pa će zato ubuduće trebati ulagati još vrlo mnogo volje, znanja
i sustavnog rada kako bi pejzažne i pejzažnoarhitektomske vrijednosti
kojima otok raspolaže bile uređene onako kako odgovara tako
izuzetnom perivoju i glasu koji već dugo vremena uživa.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:21

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:24

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:26

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:28

Od ostalih prirodnih osobitosti Loruma posebno možemo izdvojiti Mrtvo
more, neveliko slano jezero na južnoj strani otoka, koje je s vanjskim
morem povezano kanalom što prolazi duboko kroz stijene. Mrtvo je more
zapravo špilja kojoj se davno u geološkoj prošlosti urušio strop. Osim
ovoga na južnoj morskoj strani postoji nekoliko polušpilja (Vela Spila,
Mala Spila).

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:30

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:31

Botanički vrt

Ptice

Wagnerschule

Spomenici

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:32

Ime otoka Lokruma ukazuje da je još u davna vremena na njemu
uzgajano bilje iz udaljenih krajeva svijeta (lat. acrumen =
kiselo voće, agrum). Prve su lokrumske, korisne, vrtove posadili
benediktinci u 11. stoljeću, a tada su započeli i s unošenjem
nekih ukrasnih drvenastih vrsta. Prvo smišljeno unošenje egzota
proveo je sredinom 19. stoljeća nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan
Habsburški, koji je nastavio s njegovanjem povrtnjaka, maslinika
i vinograda, ali je poduzeo i značajne zahvate u uređenju vrtova
i puteva. Glasoviti botaničar Roberto Visiani posjetio je u to
doba Lokrum i zabilježio više od 90 introduciranih rodova biljaka.
I danas se u makiji mogu naći ostaci nekih nasada. Ovakav bi način
introdukcije u današnje doba bio neprihvatljiv zbog narušavanja
prirodne vegetacije.
Na stoljetnoj tradiciji Akademija znanosti i umjetnosti osnovala
je 1959. botanički vrt namijenjen istraživanju unošenja i prilagodbe
biljaka iz tropskih i suptropskih krajeva svijeta u našem podneblju,
osobito onih značajnih za šumarstvo, hortikulturu i farmaciju.
Biljke su uzgajane iz sjemena, dobivenog razmjenom sa svjetskim
botaničkim vrtovima. Pažnja je posvećena drveću i grmlju porijeklom
iz sličnih podneblja, kao što su središnji Čile, južna i istočna
Australija, središnja i južna Kalifornija te južna Afrika.
Plan botaničkog vrta izradio je ugledni dubrovački krajobrazni
arhitekt dr.Bruno Šišić. Vrt zauzima površinu od 2 ha, nedaleko
lučice Portoč. Uz izložbenu površinu i staklenik, formirana su
i pokusna polja, te vrt mediteranskih biljnih vrsta. Tijekom rata
(1991 i 1992) botanički vrt je izravno pogođen s pedesetak projektila
koji su nanijeli štetu biljkama i pratećim objektima. Glavnina
knjižnice i dokumentacije izgorila je u požaru. Obnova vrta započeta
je 1993. godine.
Dr. Lav Rajevski rođen je 1910. u Izmailu
(Besarabija). Od 1960. radio je kao viši znanstveni suradnik u
Biološkom institutu u Dubrovniku, na dužnosti voditelja Botaničkog
odjela s ciljem stvaranja botaničkog vrta na Lokrumu i proučavanja
flore i vegetacije južnog primorja. Nastavio je, s ljubavlju,
raditi i nakon umirovljenja 1985, sve do početka rata 1991. godine.
Može se reći kako je današnji botanički vrt plod njegova dugogodišnjeg
rada i entuzijazma.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:33

Danas se na izložbenoj površini uzgaja se oko 500 vrsta, uglavnom
drveća i grmlja, a u stakleniku oko 200 vrsta mesnatica. Mnoge
introducirane vrste kojih nema na izložbenoj površini, rastu na
nekadašnjim eksperimentalnim plohama koje se u novije doba oslobađaju
dugogodišnje zapuštenosti.
I nadalje, osnovna smjernica ostaje proučavanje prilagodbe egzotičnih
biljnih vrsta našem podneblju, uz edukaciju posjetitelja i obogaćivanje
turističke ponude. U planu je uzgoj rijetkih i ugroženih biljnih
vrsta hrvatske flore, što bi omogućilo njihovu zaštitu na prirodnim
staništima. Danas Botanički vrt "Lokrum" djeluje u okviru
Instituta za oceanografiju
i ribarstvo, Split; Laboratoriji Dubrovnik, a financiran je
sredstvima Ministarstva znanosti i
tehnologije RH. U vrtu je zaposlen jedan botaničar i jedan
sezonski vrtlar. Iako postoji već četrdeset godina, vrt je daleko
od konačnog uređenja...
Dijelovi vrta uglavnom su oblikovani tako da se na istom prostoru
predstave srodne biljne vrste (npr. pripadnici istih rodova ili
biljnih porodica), ili biljke prilagođene sličnim uvjetima (npr.
kamenjar). Karta pokazuje raspored nekih porodica biljaka na izložbenoj
površini botaničkog vrta.
Atraktivan izgled jednom dijelu vrta daju kaktusi (por. Cactaceae),
puje (por. Bromeliaceae) i agave (por. Agavaceae), uglavnom američkog
porijekla.
Većina biljnih vrsta u botaničkom vrtu je etiketirana. Gravirane
pločice pokazuju znanstveno (latinsko) ime vrste (uz hrvatski
naziv, ako postoji), podrijetlo i pripadnost odgovarajućoj biljnoj
porodici. Ostali primjerci iste vrste, ako ih ima, označeni su
manjom pločicom; s imenom i brojem pod kojim je biljka evidentirana.

Palme (por. Arecaceae) daju tropski izgled dijelu vrta. Uglavnom
su američkog porijekla, a predstavljene su rodovima Butia, Erythea,
Washingtonia, Chamaerops i dr. Odrasli primjerci se ne zaštićuju
u zimskim mjesecima. Ljeti zahtijevaju obilno zalijevanje.
Zimzeleno i brzorastuće drveće iz roda Eucalyptus (por. Myrtaceae)
karakteristično je za Australiju i susjedne otoke; Novi Zeland
i Tasmaniju. Zabilježeno je oko 700 vrsta. Većinom su to stabla
i grmovi sušnih šuma, često otoporni na sol. Zbirka eukaliptusa
u ovom botaničkom vrtu (70-tak vrsta) procijenjena je prije rata,
od strane australijskih stručnjaka, kao najbogatija zbirka ove
vrste drveća izvan australijskog kontinenta.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:33

Početkom 1959. godine Savjet Biološkog instituta JAZU u
Dubrovniku donio je odluku da - pored Morskog akvarija i
Prirodoslovnog muzeja u okviru Kulturno-prosvjetnog odijela
- osnuje i Botanički vrt na otoku Lokrumu s ciljem da se
ispita mogućnost uvođenja biljaka iz toplijih krajeva, naročito
onih koje bi bile od važnosti za šumarstvo, hortikulturu
i farmaciju.

~ Dr. Lav Rajevski ~

Pritome bi trebalo voditi računa i o tome da će taj vrt biti i značajna
turistička zanimljivost.

Introdukcija bilja na dubrovačkom primorju ima staru tradiciju.
Dubrovački pomorci, vraćajući se sa svojih putovanja, veoma često
donosili su interesantne biljke, tako da se oko mnogih ljetnikovaca
moglo naći veći ili manji broj ukrasnih egzota: palme, agave,
opuncije, mimoze i mnoge druge, a također i voćke: limune, naranče,
nešpule i druge. Ponekad su se stvarale velike zbirke introduciranog
bilja od kojih je, vjerojatno, najznačajnija park u Trstenu, sada
Arboretum Trsteno.
Na otoku Lokrumu nadvojvoda Maksimilijan, koji je 1859. godine
postao vlasnik otoka, zamislio je osnovati park gdje bi uzgajao
biljke iz toplijih krajeva. Radovi su započeli veoma intenzivno
i stvorena je značajnija zbirka. Da bi se zaštitile osjetljive
biljke, na više mjesta iskrčena je starija šuma i na oslobođenim
malim površinama, pod zaštitom okolnog starijeg autohtonog drveća,
sađene su nove biljke. Prof. Roberto de Visiani, koji je posjetio
otok Lokrum početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u svom
djelu publiciranom 1863. navodi više od 90 introduciranih biljaka.
S vremenom od lijepo uređenog parka ostali su samo dosta zapušteni
dijelovi oko samostana i tu i tamo ostaci kultura u šumi. Tako
se usred makije nalaze grupa Tetraclinis articulata, Mirsine africana
i pojedinačne mimoze i jasmin, a vjerojatno i još neke.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:34

Od početka dvadesetog stoljeća misao o uvođenju egzota na našem
primorju razvijaju i poznati botaničari. L. Adamović se zalaže
za osnivanje centra za introdukciju na otoku Lokrumu i preporučuje
gajenje egzota pod zaštitom šume. Prof. dr. Vale Vuok u svom velikom
članku "O podizanju vrtlarstva u Dalmaciji", objavljenom
u splitskim novinama "Novo doba" u travnju 1933. god.,
prvo navodi raspravu prof. Richarda VVettsteina podnijetu Akademiji
u Beču 1906. god. u kojoj se zalaže za podizanje kulture bilja
iz toplih krajeva u južnoj Dalmaciji. Preporučuje doline oko Dubrovnika,
otok Vis i otok Hvar. Prof.dr. Vale Vouk sa svoje strane preporučuje
da se taj vrt osnuje u okolici Splita. Najzad 1959. godine, poslije
proglašenja otoka Lokruma za prirodni rezervat, donesena je odluka
da se taj vrt osnuje na otoku Lokrumu. Kako nije dolazilo u obzir
da se egzote gaje pod zaštitom autohtone šume, jer bi time bio
narušen njen prirodni razvoj, za Botanički-vrt je izdvojena površina
od oko 2 hektara sjeverno od luke i samostana koja je bila potpuno
zapušteno zemljište na kojem su na manjim površinama bile kulture
povrća, a veći je dio bio obrastao kupinom, bušinom, kapinikom
i drugim više manje korovskim biljem među kojim su se nalazile
pojedine zapuštene voćke, koji bor, čempres i maslina.
Sav taj prostor bio je podijeljen u četri dijela: na površini
najbližoj samostanu, veličine oko 13 000 m2, na horizontalnom
ili blago nagnutom terenu, na nadmorskoj visini od 11 do 16 m,
predviđen je park egzota. Plan za taj park izradio ing.Bruno Šišić,
ovlašteni vrtni arhitekt. U produžetku na starim terasama, na
kojima su nekada bili maslinici i vinogradi, izdvojena je površina
od oko 3300 m2 za rasadnik s malim staklenikom. U produžetku terasa
izdvojena je površina za pokuse sa četinjačama i na kraju površine
za mediteranske biljke: zapadni Mediteran, Krim i Kavkaz, istočni
Mediteran i na najvišoj teresi biljke s naših obala koje ne rastu
na Lokrumu.
Radovi na pripremanju terena započeli su u veljači 1960. godine.
Moralo se pored odstranjivanja nepotrebne korovske vegetacije
obaviti i druge radove: trasirati nove putove, nasipati i poravnati
terene, otkloniti polurazrušene zidiće, nepotrebne pravolinijske
staze, zatrpati rovove itd. Ti radovi trajali su nekoliko godina.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:34

Prvih godina velik je problem bila voda za zalijevanje, koju
je trebalo donositi rukama iz cisterna, što je zahtijevalo mnogo
vremena i truda. Godine 1963. započeta je izgradnja vodovodne
mreže povezane s velikom cisternom, a kasnije i s vodovodom.
Odmah nakon dolaska na Lokrum povezao sam se, radi dobivanja sjemena,
s brojnim botaničkim vrtovima. Veza je uspostavljena sa svim kontinentima,
najviše sa zemljama koje imaju klimu sličnu našoj, a i s velikim
botaničkim vrtovima u drugim zemljama. Kasnije su uspostavljene
i osobne veze s predstavnicima nekoliko vrtova u Italiji i na
jugu Francuske. Pri odabiranju vrsta za sjetvu veća je pažnja
data rodu Eucalyptus, Acacia i svim četinjačama jer se smatralo
da su one važne i za hortikulturu i za šumarstvo, a i za farmaciju.
U vrtu egzota sada se gaji oko 400 vrsta drveća i grmlja, od kojih
74 vrste Eucalytus, 27 Acacial 55 četinjača.
Pored drveća i grmlja, zbog velikog zanimanja turista a osobito
školskih ekskurzija, u vrtu egzota izdvojena je velika površina
na kojoj su posađene brojne sukulente: Agava, Yucca, Dasylirlon,
Puya, DycMa, Opuntia i Cylinctropuntia. Ukupno 78 vrsta (prilog
2.)
Iza vrta egzota, na terasama se nalazi površina oko 3300 m2 na
kojoj je staklenik veličine 10x5 m. U stakleniku se siju i čuvaju
preko zime osjetljive biljke. Pored mladih sadnica tu zimuju i
neke palme i druge osjetljive vrste: Theiletia neriifolia Juss,
Ochroslapanll YoffaHemsl., neki fikusi i druge.
Većim dijelom staklenik služi za gajenje sukulenata. U sredini
staklenika napravljena je demonstracijska lijeha u kojoj je oko
95 vrsta, od kojih su neke starije od 30 godina (vidi prilog 3).
Na policama i stolovima nalaze se još oko 100 vrsta kakatusa i
oko 60 vrsta drugih sukulenata iz porodica Aizoaceae, Bromeliaceae,
Crassulaceae, Liliaceael dr.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:34

Oko staklenika i na drugim mjestima u rasadniku uzgaja se veći
broj biljaka kojima se nije našlo mjesta u vrtu egzota. Po zidovima
staklenika penju se bujni Jasminumpolvanthumfrocvfo. Cucculus
trilobusDC. Uz ogradu niz Parkinsonnia aculeata L Mandevi/la suaveolens
Lindl. i Senecio angulosum. Tu i tamo oko staklenika i na nekoliko
manjih površina pokusno se uzgajaju kaktusi i drugi sukulenti.
Neki se zimi zaštićuju od kiše, a drugi ostaju stalno na otvorenom.
Na jednoj od gornjih terasa nalazi se grupa našeg listopadnog
drveća: Acer campestre L, Acer monspessulanum L, Acer obtusatum
Kit. Acer platanoides L, Acer pseudoplatanus L. Acer tataricum
L. Carpinus betulus L. Carpinus orientalis Mili., Cornus mas L.
Evonvmus., Fraxinus exce/sa L Fraxinus ornus L, Fraxinus oxycarpa
Will., Ostrya carpinifolia Scop., Sorbus aria Crantz., Sorbus
austriaca, Sorbus torminalisCrantz. Dio rasadnika izdvojen je
za agrume: limuni, naranče, mandarine i kumkvat (Fortune/a Japonica
Svvngl.). Tu i tamo razbacani su još i Hovenia Thunb., Diospvros
kakiL. Diospvros v/rg/n/anaL. Feijoa selloviana Roy., Sapium sebiferum
Roxb., Coiylus co/urna L, Crategus azaro/usL, Eriobotrva japonica
Lindl. Phvtolacca dioica L i pokoja smokva.
Uzgaja se i cvijeće, naročito geofiti kao što su Lil/um, Agaphantus,
Scilla, Tu/ipa, Eucomis, Iris, Moraea, Amarvllis. Narcissus, Streiitzia
itd. Posebno su zanimljive Nerina kojih ima desetak vrsta i varieteta
a koje su veoma slabo poznate u nas iako su veoma važne za cvjećarstvo.
Cvijeće se, kad se namnoži, presađuje obično u vrt egzota.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:35

Pokusna površina za četinjače - se
nalazi na terasama u produžetku rasadnika. Najprije je tamo bilo
posađeno nekoliko vrsta koje su rasle i u vrtu egzota i za koje
tamo više nije bilo mjesta. Njima su pridodane nove vrste čiju
smo izdržljivost htjeli ispitati. Pokazalo se da skoro sve tamo
posađene vrste mogu izdržati zimu, a samo su u nekih djelomično
bile oštećene iglice i najmlađe grane. Ljetnju vrućinu i sušu,
pak nije izdržao priličan broj vrsta: Pinus canar/ens/sSmtiln
jedan od dva posađena primjerka, dva od tri primjerka Pinus eHiotii.,
Eng. dva od četiri Pinus montezumae Lamb., 2 od 3 Pinus roxburghii
Sarg., 1 od 3 Pinus glabra VValter, 1 od tri Pinus tajvanensis
Hvata, jedan od dva Cupressus cashmeriana Royal. Uginuli su svi
posađeni primjerci ovih vrsta: Pinus cembroldesZucc., Pinus luchuensis
Havata, Pinus monticola, Dougl., Pinus muricata D. Don., Pinus
patula Schl. et Cham., Pinus echinata Mili., Pinus ponderosa Lavs.,
Pinus taedda L, Pinus thunbergiana Franco., Pinus torreana Barry.
Pinus walHchianak. B. Jaks i Sequoia sempervirens Endl.
Na terasama u produžetku pokusnog polja četinjača zasađene su
mediteranske biljke. Na donjoj terasi su biljke zapadnog Mediterana,
iznad nje su biljke Krima i Kavkaza, na trećoj terasi su biljke
istočnog Mediterana i na četvrtoj biljke našeg primorja kojih
nema na Lokrumu.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:35

Zapadni Mediteran
Tu su bile posađene: Coriarla myrtyfolia L, Cneorum tricoccumL.
Bupleurum fruticosum L, Phillyrea angustifolia L, Ouercus suberL.,
Pinus pinaster kll.., Pinus nigra Arn. var. calabrica Sneid.,
Pinus nigra Arn. var. salzmanm'Asch. et Graeb., Pinus nigra
km. var. poiretianaAsc. et Graeb., Cedrus atlanticaMonetti,
TetracJinis articulataMast.
Krim i Kavkaz
Pinus nigra km. var. pal/asiana Ascer. et Graeb., Pinus brutia
var. stankewiczhYtisicll., Abiesnordmanniana.
Istočni Mediteran
Pinus brutia Ten., Pinus brutia Ten. var. e/đa//caMed\N., Pinus
nigra km. var. tauarica, Abies cehpalonica Loud.. Abies cilicica
Carr.. Cedrus l/baniLoud., Stirax offic/nalis L
Dalmatinsko primorje
Pinus nigra Arn. var. austriaca'Asch. et Grebn., nigra km. var.
dalmatica Vis., Anthyllis barba jovis L. Petteria ramentacea
Presi., Pistacia terebinthus L., Ouercus coccifera L., Ouercus
cerrls f. cycloJoba Borb., OuercusmacedonicaVZ., Teucrium fruticans.

od silver_shadow Ned Jul 12 2009, 11:35

Sve mediteranske biljke veoma su lijepo napredovale sve do ljeta
1985. godine koje je bilo neobično suho i vruće i kada su uginule
mnoge biljke: Abies numidica Carr., Cedrus at/antica Monetti,
Pinus nigra km, var., Pinus nigra Arn. var. salzmannii Asch et
Graeb., Pinus nigra km. var. poiretiana'Asch. et Graeb., PinusbrutiaTsn.
var. e/ađricaMećw., Abies 'C/ffc/caCan.
Na svim površinama Botaničkog vrta na Lokrumu nalazi se u kulturi
457 vrsta drveća i grmlja, od kojih 63 vrste četinjača a među
njima 37 vrsta borova. Osim toga, mnogo je sukulenata, ukupno
oko 400 vrsta, od kojih oko 250 vrsta kaktusa i blizu 50 vrsta
agava.
lako postoji već više od 25 godina, vrt je veoma daleko od konačnog
uređenja. Glavna je potreba završetak putova i ograde. Nadajmo
se da će i to biti uređeno.

od Sponsored content

Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

maximilijanov dvorac s dijelom 'rajskog vrta'

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

ostaci benediktanskog samostana

perivoji, mrtvo more

Re: Lokrum

mrtvo more

reljef iz Benediktanskog samostana

Znamenitosti otoka

Povjest vrta

Danas, vrt

Dr. Lav Rajevski o botaničkom vrtu

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum

Re: Lokrum